Poezija: Slika

Slika. Mi žrtve požara Dok slika smije se iz kutka Kraj portreta pomahnitalog dječačkog lutka Mjeri nas. Oživi. Sjećanja. Jača od nas a naša. Poznata a tako strana. Vadim ove riječi kao slike Iz foto-albuma, kao perje lagano Srce je sklizavo Poput zimskog leda Stisnut u skromnost Svoje male sobe Na jastuku prizivam tvoje mirise U molitvi zaplačem U ostacima zdrave glave Još samo slika preživljava Slika samo. Trajnost sjećanja.   Autor: Emanuel Mancho Srpak Izvor: OutLoud.rs Foto-izvor: shutterstock.com

Proza: Žmurke s Malim princem

Postoji nešto sa tim žmurkama. Nešto što je neuhvatljivo i neshvatljivo. Jedan Mali princ pripitomio je ružu na asteroidu. Ona je posebna. Zašto je posebna? Zato što je pripitomljena, naravno. Kako misliš da pripitomiš nekog, pa da ga zaboraviš? Teško. Nešto poput rasklimatanih malih planeta razbacanih po kosmosu po kojima Mali princ traži odgovore na svoja pitanja koja nikad ne zaboravlja. Tako. Nekako tako danas zurim u sunce. Da li će se za milimetar pomeriti kada zaustavim vreme, pitam sebe sa druge strane galaksije. Teško. Mali princ je simbol detinjstva.…

Socrealizam – propaganda ili, ipak, umetnost

Kolona partizana na platnu, kip prkosnog revolucionara, siva betonska višespratnica… Treba li takva ostvarenja danas okarakterisati kao obično propagandno sredstvo jedne prevaziđene ideologije – ili su to ipak umetnička dela koja i dalje zaslužuju svaku pažnju? Kad se govori o umetnosti socijalističke Jugoslavije, obično se polazi od tvrdnje da je režim sputavao svaki slobodniji vid stvaranja, a da je sa druge strane socijalistički realizam bio nametan kao najbolji i takoreći jedini umetnički stil. Iako se radi o predrasudi, takva tvrdnja ipak ima osnova u činjenici da su mnogi vrsni umetnici…

Poezija: Osudi me i ti, Klaro

Zabole njih, Klaro, zabole ih za moje obrazovanje, tu književnost, kenjanje u prazno, kako je zovu, to nije zanat, tu nema novca. Zabole njih, Klaro, zabole ih za moje pisanje, ove reči koje me čine živim, srećnim, prave se da ih zanimaju, diče se i hvale mojim uspesima, na poslu, a ne žele da razumeju moj noćni mir, i zašto ne mogu tek tako da nastavim sutra, već moram iz daha da pišem, u bilo koje doba. Razočarao sam ih, Klaro, prave od mene crnu ovcu, pitaju se da li…

Prikaz romana „Čarobnjak iz Oza“ Frenka L. Bauma (I)

U godinama neposredno pre Baumovog romana raste zainteresovanost za bajku kao književnu vrstu. Na prostoru kontinentalne Evrope, pojavljuju se mnogi sakupljači ovog narodnog štiva. Zahvaljujući braći Grim i Hansu K. Andersenu, narodne bajke se stilizuju i sve više se javlja bajka kao autorski žanr. Ona se iz Evrope uglavnom preko engleskih pisaca širi na američki kontinent. Književni kritičari smataju da je favorizovanje bajke kao žanra zapravo reakcija na sve veću industrijalizaciju društva. Amerika velike ekonomske i industrijske turbulencije doživljava s kraja 19. i početka 20. veka, a imala je mali…

„Otmica Sabinjanki“ Đovanija Bolonja

Đanbolonja je jedan od malog broja umetnika čije mi ime pada na pamet pri pomisao na skulpturu. Dela Žan de Bulonja, ili Đovanija Bolonja, kako god hoćete, pripadaju periodu poznorenesansne i manirističke umetnosti, a najbolja od njih stvarana su ni manje ni više nego za porodicu Mediči, ali sam ja izabrala nešto što ne spada u tu grupu. Mogla sam se odlučiti za bilo koje njegovo delo, bilo u mermeru ili bronzi, zbog izuzetne dinamičnosti koje poseduju, i zbog oslanjanja na, meni veoma drage, mitološke sadržaje.  Međutim ono što je…

Praznici i depresija

Dok sam bila u depresiji najviše mi je smetala praznična euforija. Delovala mi je nekako izveštačeno, napucano… Mislila sam da je ljudi samo umišljaju, da tim putem idu da bi pobegli od stvarnosti, jeli, pili, dobili koji slobodan dan… Teško sam se nosila sa njom, to je dugo trajalo. Nije lako prolaziti ulicom u kojoj sve trešti, zvoni, smeje se i leti neki svoj let dok ti padaš, ne znaš gde si, ni ko si. Deda Mrazevi koji hohoću na ulici. Prijatelji koji pričaju gde će ići i s kim…

Poezija: Pitanje; Tintinnabulum, Karike

PITANjE jesam li alkoholičar to sam nikad nisam zaključio mada su mi mnogi najčešće u besu rekli da jesam cirkao sam dosta odnosno uvek kad sam mogao poslednjih godina najčešće sam i najčešće ujutru voleo sam da mi dan tako nekako krene niko mi nije bio potreban nikakvo društvo za priču slušanje još manje samo malo tekućine idelana doza je bila od 02,5 do 0,5l malo muzike soba prozor i koja knjiga svet je napolju užurbano krkljao u svom loncu šarenih splačina radnici gubili svoje duše u žaru i pepelu…

Poezija: ***

Sunce je nosilo oblake kao naočare Poklonila si mi lice Slušao sam misli Koje prolazile su zelenim prstenovima Dozvolio sam sebi da umislim Njihove dubine Plašio sam se Sebe Svog tela Svakog pokreta Nisam se smejao Drhtao sam Od nekog čudesnog mira Koji pokušavao sam da uhvatim za ruku Da, od toga se strepi To je kraj Iščekivanja Lutanja O tom snoviđenju Pričali su Svi veliki pesnici Kroz i u redovima Tu sam Dok stojiš iza mene A senka sam ti Na palubi Sleteo je galeb Prelivaju se U smiraju…