Kada bih dobila svojih pet minuta u medijima koje mogu da iskoristim kako god poželim potrudila bih se da svaki sekund posvetim podršci onima koji žele da odu kod psihologa/psihijatra, a iz nekog razloga nisu dovoljno jaki da urade to. Znam koliko je meni bilo teško, ali znam i da nisu svi bili odlučni u toj nameri kao što sam pre šest godina bila ja. Prva tri minuta bih posvetila ohrabrivanju onih koji misle da bi trebalo da odu, ali ne znaju gde da krenu, kako da počnu… Zadnja dva…
Autor: Administrator
Izdavačka kuća „Utopia“ objavila roman Hamida Ismailova „Mrtvo jezero“
Hamid Ismailov, uzbečki pisac u petak 30. marta 2018. godine dolazi u Beograd gde će predstaviti svoje delo „Mrtvo jezero“, koje je nedavno objavljeno i na engleskom jeziku. Promocija romana zakazana je za 19 časova u Uzun Mirkovoj 3, sprat II. Na promociji će govoriti i Milija Jovičić (prevodilac), kao i Srđan Marković (izdavač). Pre promocije romana vam donosimo kratko upoznavanje sa radnjom „Mrtvog jezera“ i pozivamo vas da u petak nešto više čujete o ovom delu. RECENZIJA ROMANA Zona! Zona! – to je strašni demon Lubsan, – mislio je…
Poezija: Novo novosadsko groblje
O, svi su oni nečiji na plodnoj plantaži smrti, ovlaš pokriveni zemljom, tek da se ne može čuti bodlerovska gozba crva i proizvodnja humusa, tek da se ispiše povest nad kostima dinosaurusa. O, svi su oni nečiji – zar nismo urezali u kamen, kao u večnost, imena, patetične poruke? I pramen kose postrigli i razvejali u vetar? (Zaboravljeni preci popisani su uredno u Božijoj kartoteci.) O, svi su oni nečiji na „Novom novosadskom groblju“ i širom Zemljinog šara, niko da umakne koplju nepogrešivog lovca; Svi izmešani sa nama, o, svi…
Prevod: Jednovremenost I (Synchronicity I; The Police)
Shvatićeš šta je U jednom dahu, U jednom mahu – Jednovremenost. Obamrlost do transa, Ples snova, jedina šansa, Ostvarena romansa – Jednovremenost. Načelo povezanosti, nepredvidljivo, Spojeno s onim što je nevidljivo, Gotovo neprimetno, neopipljivo, Nešto potpuno neopisivo, Nauka neosetljiva, Logika nepredusretljiva, Načelom uzročnosti nespojivo, Al’ ništa nije neosvojivo. Ako u nama mora Da traje ta noćna mora, Moći ćemo da sanjamo Spiritus mundi. Ako ti ono što činiš Sa mislima jedno postaje, Karika koja nedostaje – Jednovremenost. Mi poznajemo tebe, Oni poznaju mene, Ekstrasenzorne mene – Jednovremenost. Jedna zvezda što…
Zašto Balkan?
Čini se da je jugonostalgija ponovo u modi, ali sada u nešto drugačijem vidu koji i nema konkretnog naziva, no mogao bi se obuhvatiti geografskom odrednicom – Balkan. Nedavno je u Beogradu prikazan dokumentarni film Zar nije bolje ovako, koji je plod saradnje mladih ljudi iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, okupljenih u udruženje pod nazivom „Balkanac“. Otprilike u isto vreme promovisana je u Sarajevu Deklaracija o zajedničkom jeziku, kojom je grupa lingvista, pisaca i kulturnih radnika iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske zauzela stav da…
Poezija: Muzika tijela
Promatram te pogledom providnim – željna tijela romantičnoga ali istovremeno strastvenoga hajde, dozvoli mi da pustim muziku što veže, zbližava muziku francuskoga majstora za ublažavanje erotskih namjera zamolio bih te za ples ali onaj ležerno prljavi u kojem nema fizičkog vođe jer se i sama audio umjetnost ponaša kao takva važno je samo ostvarenje fantazije – dva tijela pripijena jedno uz drugo ruka ni na leđima ni na stražnjici – taman da se ostvari ravnoteža ležerno prljavog plesa Promatram te i želim potisnuti žudnju za tobom umom i tijelom božanskim…
Kad je nebo vezano žicom: Prikaz romana „Gloriosa“ Aleksandra Novakovića
Aleksandar Novaković: „Gloriosa“, Književna radionica Rašić, Beograd, 2017. Zamislite novu reč za svako pojedinačno umetničko delo! U svakome od njih pojavljuje se druga boja, i za svako od njih stvoreni su drugi nervi u mehanizmu čoveka. U najnovijem romanu: „Gloriosa“, Aleksandra Novakovića (Beograd,1975) vrsnog i priznatog multimedijalnog umetnika, intelektualca britkog jezika, nepokolebljivih stavova i nepotkupljivih uverenja, temperamentnog pregaoca koga ne treba da brine konkretna vrednost suda književnih autoriteta. Samo jedna nova reč bila bi nedostojna njegovog dosadašnjeg opusa i nesumnjivog značaja u savremenoj srpskoj prozi tako da je najsvrsishodnije posegnuti…
Poezija: Želim lično gospodina Valentina
Ne želim Kliše crvenih ruža u celofanu Mocarta u čokoladnom obliku Plišanu mečku da mi se pomiče po sobi i krevetu Ne želim večeru Ne želim 876 dana veze Ne želim godišnjice i retorička pitanja “zaprosio te još uvijek nije” “možda ti za Valentinovo nešto sprema, ali se previše ne nadaj” Ne želim inžinjera, doktora, Ni modela ni voditelja šou programa Ni pilota ni fudbalera Ne želim majkinog i maminog sina iz obitelji malih poduzetnika ili starih zanatlija Ni onog sa kućom na moru koji zna da skija Ne želim…
Ne znamo zašto Bočeli nije razgledao grad, ali znamo da je mogao to da uradi
Upravo na različitim frontovima pratim rat koji se vodi među ljudima na temu: „Da li je Andrea Bočeli razgledao grad i zašto nije?“ Pratim kako slepe i slabovide ljude koji pišu o tome – tako i portale. Ima tu svega i svačega, ali prvo moram ukratko predstaviti gospodina pevača. Andrea Bočelli je rođen 1955. godine u mestu Lajatiko. Nakon jednog incidenta kao dečak je ostao bez vida. Napustio je pravni fakultet da bi se potpuno posvetio muzici. Novinarka Nove Tv je Andreu pitala da li je razgledavao Pulu nakon koncerta, a on joj je rekao: „Joj, nisam.“…
Povodom serije „Senke nad Balkanom“: Jatagan nad „Senkama“
Šta bi se još moglo reći o serijalu koji je postao predmet kritika pre nego što se i prva epizoda završila, postoji li jedan segment serije Senke nad Balkanom (RTS, 2017) koji nije detaljno proučen i preispitan – i to u tolikoj meri da bi se posebno moglo govoriti o seriji, a posebno o utiscima publike. Nad serijalom se nadvio jedan oštar jatagan načinjen od mnogobrojnih sitničarija i pikanterija, ali ništa manje nije bilo ni lovorika kojima je ovaj televizijski poduhvat glorifikovan, ponekad možda i preterano. Svoja su mišljenja iznosili…
Poezija: Oda Beogradu
Milanu Ilijću Kako to da si još beo, grade na raskršću istorije? Vekovi nečistih zuba ujedali su te i razvlačili te po pepelu, ispisivali svoje nečitke stranice na tvom neostarelom licu. Od belog kamena ja sam sazdan, čistog i belog do same srži, i podojen sam krečnim mlekom iz grudi čestitih neimara. Dve plave reke kupaju me i prinose mi ogledalo sunca. Kako to da si još beo pod naslagama skorene krvi? Zar nisu godine, magle i dimovi izatkali koprenu na tvome licu? Ne, ja isijavam belinu kostiju pobednika i…
