Prvi Ekata festival, održan u Krnjevu kraj Velike Plane, između 3. i 7. juna, okupio je velika i značajna imena na polju umetnosti, muzike i kulture. Zamišljen kao festival pod zvezdama, gde je centar izvedbi, zapravo, amfiteatar Ekata Estate-a, okružen veličanstvenom prirodom, ovaj događaj najavio je početak leta i kulturnih manifestacija na jedan drugačiji način.
Gastronomija, izložbene postavke, koncerti i pozorište bili su okosnica ovogodišnjeg Ekata festivala, a ono što je izazvalo, između ostalog, posebnu pažnju publike jeste i predstava „Prah“ (režija Veljko Mićunović) Đerđa Špira u izvedbi Nataše Ninković i Zorana Cvijanovića. Koncipiran kao duodrama sa primesama tragikomedije, komad postavlja jasno pitanje – da li čovek ume istinski biti srećan. Odgovor možda i nije toliko komplikovan, ali ako celog života živite na rubu egzistencije i doslovno preko noći postanete milioneri samo jer ste odigrali loto i, pritom, „izvukli“ sedmicu, čitava situacija vas vrlo lako može dovesti u stanje šoka.

Radnja počinje in medias res – suprug dolazi kući i posle kraće konverzacije saopštava supruzi da su dobili višemilionsku sedmicu na lutriji. Umesto olakšanja i sreće, bračni par uviđa šta sve može poći po zlu zbog tolikog novca na koji nisu navikli. Predstava na taj način implicira kako je jako teško da čovek, koji je decenijama živeo u grču, preko noći postane srećan, ali i takođe skreće pažnju na činjenicu da novac uopšte ne mora biti merilo sreće.
Nataša Ninković i Zoran Cvijanović svojom uverljivom glumom, uprkos kiši koja nas je sve iznenadila, dali su „Prahu“ jednu novu dimenziju, koja pre svega, kritički posmatra elitistički koncept življenja. Fine dining restorani, skupocena umetnost i obrazovanje u inostranstvu pripadaju samo odabranima, i to ne po zasluzi, već jer su slučajnim sudbinskim kolopletom, doslovno, izvučeni na životnom točku sreće.

Predstava zasigurno sadrži više važnih poruka, ali jedna se s pravom izdvaja od ostalih. Naime, čovek slučajnim odabirom, za života može uživati u pravom izobilju bogatstva, a, isto tako, slučajnim odabirom, može biti na najnižoj ekonomskoj i egzistencijalnoj lestvici. No, na ovom svetu ama baš ništa nije konačno i novac, govoreći jezikom klišea, na kraju ne predstavlja nikakvu vrednost, jer iza svakog od nas, naturalistički gledano, ne ostaje ništa drugo do prah.
Autorka: Milica Milošević
Foto: Andrijana Ćevap, Vladislava Savić Milošković, Jelena Savić
