Poezija: Slika

Slika. Mi žrtve požara Dok slika smije se iz kutka Kraj portreta pomahnitalog dječačkog lutka Mjeri nas. Oživi. Sjećanja. Jača od nas a naša. Poznata a tako strana. Vadim ove riječi kao slike Iz foto-albuma, kao perje lagano Srce je sklizavo Poput zimskog leda Stisnut u skromnost Svoje male sobe Na jastuku prizivam tvoje mirise U molitvi zaplačem U ostacima zdrave glave Još samo slika preživljava Slika samo. Trajnost sjećanja.   Autor: Emanuel Mancho Srpak Izvor: OutLoud.rs Foto-izvor: shutterstock.com