Poezija: ***

Sunce je nosilo oblake kao naočare Poklonila si mi lice Slušao sam misli Koje prolazile su zelenim prstenovima Dozvolio sam sebi da umislim Njihove dubine Plašio sam se Sebe Svog tela Svakog pokreta Nisam se smejao Drhtao sam Od nekog čudesnog mira Koji pokušavao sam da uhvatim za ruku Da, od toga se strepi To je kraj Iščekivanja Lutanja O tom snoviđenju Pričali su Svi veliki pesnici Kroz i u redovima Tu sam Dok stojiš iza mene A senka sam ti Na palubi Sleteo je galeb Prelivaju se U smiraju…