Rakel je jedan od sedam arhanđela. Njegov zadatak je da drži posrnule anđele i demone pod kontrolom, da sudi svima koji prekrše pravila. Uništava zle duhove, a pale andjele baca u pakao. Knjiga proroka Henoka, 2. ili 1. vek p.n.e Nedavno U Hotelu Splendid u Bečićima, 35-godišnja Darja sa ćerkom Keti, drugom decom i roditeljima uživa u poslepodnevnom suncu na terasi iznad mora. Krajem septembra – najlepšeg meseca na Budvanskoj rivijeri – organizovala je dečji maskenbal za ćerkin sedmi rođendan. Neki su se došli iz Podgorice, ili iz Dubrovnika, drugi…
Oznaka: proza
Proza: Netko će drugi
Otkad sam zašla u respektabilne godine, odlazak tramvajem od točke A do točke B zna se pretvoriti u pravu pustolovinu. Vjerojatnost da ću izaći na pravoj stanici obrnuto proporcionalna je ozbiljnosti teme o kojoj razmišljam. Ako samo sjedim i gledam kroz prozor, gotovo je sigurno da ću izaći na željenoj postaji.Četvrtak je. Četvrtkom idem na thai chi u Maksimir. Pazim na izlazak, jer obično kasnim. A i postalo je prilično zahtjevno naći ih, jer stalno mijenjaju lokaciju i ako ne stignem na vrijeme moj tai chi se pretvori u trčkaranje…
Proza: Taj tajni predmet žudnje
Svoju dugu plavu kosu snažno je zabacivala, šibajući me njome kao bičevima.Grudi su joj se sudarale a ramena podrhtavala. Ritam se pojačavao. Bedrima je poskakivala sa mojih kukova. Jecaj je prerastao u krik a trzaji tela nagoveštavali blizinu njenog orgazma. Ja sam netremice gledao iznad središta njenih grudi. Povremeno sam je jezikim dodirivao. Nismo se poznavali do pre mesec dana. Za mene, ona je bila jedna od bezbroj devojaka koje su šetale gradom. Lepršave haljine činile su ih kraljicama modne piste koja se zvala glavna ulica prestonice. Ali sve su…
Proza: Slika je postala život
Neki su šetali, neki stajali kraj prozora, neki su sedeli. Ali kao da jedni druge nisu videli, nisu videli ni lepotu prvog prolećnog sunca koje je svemu, nakon duge i hladne zime, davalo život. Njihovi pogledi vraćali su se u njihovu svest, bez spoljnjeg nadražaja, kao da su bili odbijeni od velikog zida. Taj zid nastajao je godinama, u njihovoj svesti, i svakim danom dodavali su mu još po jednu ciglu, dok se njime nisu potpuno zaokružili. Bojali su se tog spoljašnjeg sveta u kome više nisu nalazili sigurnost a…
Proza: Cvijeće za noja
“Znam da je svijet u modricama i da krvari, i iako je važno ne ignorisati njegov bol, važno je odolijevati zlu. Kao i svaki neuspjeh, haos sadrži informacije koje mogu voditi ka spoznaji – čak i ka mudrosti. Poput umjetnosti.” Toni Morison – Možda je sve to počelo one noći kada sam prvi put muža našla u paklu zavisnosti i povezala sve ono što sam dugo ignorisala. Možda kada sam mu nakon 11 godina braka rekla da želim razvod. Možda kada sam tog istog dana prijateljima rekla da mi je…
Proza: Ratne godine
Ta 1934. beše tako hladna, da su i vukovi jako zavijali osećajući nesnosnu hladnoću i u potrazi za hranom koje sve manje beše. Trnava, selo podno Ćelijana, tada beše prekrivena snegom iako je mart. Polovina marta uvek donese koji zrak sunca, ali ovoga puta nije bilo. Rodio sam se 14. marta od majke Julke, rođene Stanković i oca Marka, poreklom iz Niša. Aleksići su , kako mi je pričao otac, došli sa juga. Tu južnjačku crtu , čini mi se, nose pokolenja. Ja nisam znao ko je kralj Ujedinitelj, nisam…
Proza: Kratke priče Peđe Ristića
POŠTENI NALAZAČ Uvek nosim mobilni telefon u zadnjem džepu pantalona. Kad treba da sednem, ja ga izvadim, da ga ne bih slomio. Zato mi se već nekoliko puta desilo da mobilni negde ostavim, zaboravim i izgubim, ali ovo je bilo nešto posebno.Nijedna taksi firma nije mogla da mi pošalje vozača, jer je bio odvratan kijamet u Beogradu. Dobro sam se obukao i hrabro izašao na kišu i rekao sebi: Ako nema taksija, ti prošetaj, nema veze ni ako malo zakasniš u „Kalenić”, drugari će sačekati. Tamo se nalazimo svakog utorka…
Proza: Žeđ
Nema ništa gore nego kad usred leta nestane vode, a uhvati te žeđ. Popio sam sve što se od pića našlo u kući, čak drmnuo i malo rakije, pa opet ništa, grlo suvo kao da kap nisam popio. Bila je to čudna neka žeđ. Zaklјučio sam da mi čekanje da gradski vodovod otkloni kvar nije saveznik, pa sam otišao do obližnjeg mini-marketa. Znoj se cedio sa mene kada sam sav unezveren ušao u lokal i još sa vrata potražio vodu, po mogućstvu onu sa posvetom Paola Koelјa. Postao sam njen…
Proza: Promaja
Volela sam da volim više nego uobičajeno. Možda zato moja ljubav nije imala gde da ode. Držala sam je čvrsto stisnutu među nedra. Nisam joj davala da izađe iz mojih okrilja. Znala sam da volim više nego drugi a manje nego što sam želela. Moji snovi su bili samo moji. Nikda ih nisam puštala da izađu iz mojih grudi. Maštala sam o oblacima koji su bili suviše visoki za mene. Mislila sam ako porastem još više , da ću uspeti da se popnem na njih. Rasla sam svakim danom sve…
Konkurs za zbornik „Belgradijana – beogradski muzej priča“
Udruženje „Alia Mundi” za promociju kulturne raznolikosti raspisuje nagradni konkurs za elektronski zbornik priča pod naslovom „Belgradijana – beogradski muzej priča”. Beograd, kao grad veoma zanimljive istorije te bogate kulture i kulturne baštine, oduvek je privlačio pažnju i bio inspiracija kako književnika, umetnika, tako i putnika iz celog sveta. Ovim konkursom želimo da podstaknemo autore da istraže neke manje poznate detalje iz istorije Beograda te da napišu originalnu priču koja će kao glavnog junaka ili kao misanscen imati Beograd, njegove ulice, kuće, spomenike, znamenite ličnosti i događaje… Na autorima je…
Proza: Tinta
“Davorine, javi se, do đavola!”, preznojavao se Vuk pokušavajući da dobije prijatelja. Putovali su u Beč na finale start up konferencije. Vuk je imao direktan let iz Beograda, Davorin je iz Zagreba putovao vozom. Nije bilo lako misliti o tome šta bi se desilo da Davorin ipak ne stigne na vrijeme. Gotovo 35 godina ranije dva momka, malo starija od Davorina i Vuka gledali su se, negdje između Beograda i Zagreba, preko nišana. “Izađi, da se igramo kao nekad!” – vikao je Mate. “Dođi pa me izvedi, ako smiješ!” –…