Prljav đon, čist obraz

Povodom zbirke priča Isusove sandale Jasmine Malešević Ponekad nije baš zahvalno pisati o zbirci priča. Kako da se sažeto, uopšteno i kao jedna čvrsta celina predstavi knjiga koja se i sama sastoji iz više različitih tekstova, pa i više samosvojnih celina, koje često i nisu međusobno povezane, osim što zajedno čine dotičnu knjigu? Ovo se pitanje javlja gotovo pred svakom zbirkom, a pogotovu pred onom u kojoj se našao veći broj priča. Normalno je da se takvo pitanje postavi i pred zbirkom sastavljenom od preko trideset priča, a sve i…

Apolitična korekcija: Prikaz romana „Kad đavoli polete“

Nije zaljubljen u majku, živ mu je otac – a ipak u praksi doživljava teoretske posledice Edipovog kompleksa i kao da se svojevoljno primiče Hamletovoj smrti. Takvim bi se kontradiktornostima mogao ukratko opisati Kej, jedan od glavnih likova romana Kad đavoli polete. A može se Kej smatrati i jedinim glavnim likom navedenog romana – ako se zanemari pripovedač, pošto je Vladimir Kecmanović stvorio delo u kome pripovedanje kao da istovremeno teče i u prvom i u trećem licu. Iako vrlo brzo postaje jasno čiju ispovest čitalac ima pred sobom, opet…

Breme usuda iz romana „Mandat“

Jedan roman podstiče na razmišljanje.Da li će i kada stvaralaštvo pobediti usud u Srbiji?Da li je „osporavanje duhovnosti i kažnjavanje junaštva“u Srbiji „usud“ ?Ima li roman tu moć da uruši to, dva veka prisutno, breme?! U pogovoru romanu Mandat Đorđa D. Sibinovića, književni kritčar Petar Arbutina je upozorio da :„ Nad svima lebdi senka vojvode Petra Molera, u čijem su nadimku i sudbini naše istorijsko znamenje i prokletstvo. Hrabri vojvoda i intelektualac doživeo je tipičnu srpsku istorijsku sudbinu – duhovnost su mu osporavali, a junaštvo kažnjavali. To je usud koji…

Prikaz knjige „Kopenhaška trilogija“ Tove Ditlevsen

Puteva trista za bijeg iz djetinjstva Svi žurimo da odrastemo misleći da su nam svi snovi, želje i ambicije zarobljeni u okovima djetinjstva koje ne pruža dovoljno slobode odlučivanja da život krojimo isključivo po svojoj mjeri. Sa druge strane, proces prilagođavanja svijetu odraslih u kojem se odjednom nađemo, prilično je mučan i bolan, jer sa odlukama dolaze i odgovornosti, sa odgovornostima i posljedice. Neko se u tom vrtlogu snađe, sazri, preoblikuje i odlučno istraje u namjeri da uskladi vlastite potrebe i ciljeve sa surovošću života, dok drugi u silnoj želji…

O romanu „Mansarda“ Danila Kiša

Roman mladenačkih preispitivanja, interesovanja, eksperimenata. Želja da se opiše mansarda na kojoj je živeo sa drugom, prijateljem, koga naziva Jarcem Mudrijašem. Mansarda je tu da pokaže mladost, sposobnost da se ostane vedar, mudar, intelektualan, uprkos siromaštvu, gladi i bedi. Mladići su zaokupljeni sobom i raznoraznim metafizičkim, pa i književnim pitanjima, ali se ispostavlja da je glad ipak najbitniji, egzistencijalni problem. Zidovi mansarde propali su od vlage, na zidovima su slike godišnjih doba, latinske sentence ispisane noktima. Njihovim. Na prozorima stare novine i krpe, na podu slama. Knjige drže pod staklenim…

Nije kasno za istragu: Prikaz knjige „Ko je ubio Jovana Skerlića“

Iako se ne može reći da je ime Jovana Skerlića (1877–1914) skrajnuto i bačeno na margine istorije, činjenica je da, kao i u slučaju mnogih drugih značajnih ličnosti, njegovo delo nije shvaćeno na pravi način, pri čemu se ne misli toliko na književnokritičke i književnoistorijske tekstove, koliko se misli na njegove političke i kulturološke stavove. Da ne može biti slučajno što je Skerlić zapamćen prvenstveno kao književni kritičar, a ne i kao poslanik Narodne skupštine Kraljevine Srbije, pokazao je Momčilo Đorgović u svojoj knjizi karakterističnog naslova Ko je ubio Jovana…

„Mister Dolar“: Buržuj Nušić – vizionar komunizma

Dok fabričke sirene najavljuju početak novog radnog dana, član kluba „Elita“ gospodin Matković daje svoju viziju budućnosti čovečanstva: To su, vidite li, jutarnja zvona koja pozivaju vernika na molitvu ne zlatnom mamonu već plemenitome gospodaru sveta – poštenome radu i trudu. Eno, vidite li kroz taman deo razređene noći kako promiču siluete ljudi, žena, dece – krenuli su na glas zvona koja maločas čuste. To su vernici i poklonici rada; njihov su religiozni znak žuljevi na rukama, a ukras im je znoj na čelu. Samo kroz tu novu veru, kroz…

Prikaz filma „Noć na zemlji“ Džima Džarmuša

Sve je teže dobiti podršku za filmove koji su pomalo neobični i nisu toliko predvidljivi, niti zadovoljavaju očekivanja svakoga, a to je lepota kinematografije: otkrivanje novih filmova u svim formama. Postoji usamljenička faza dok pišem scenario, onda jurim pare, a onda sam na brodu s ekipom i tada je uzbudljivo, isrpljujuće i božanstveno, a onda sam opet sam u sobi za montažu. Čitav proces snimanja filma za mene je kao zavođenje, divlji seks i onda trudnoća(u montaži).     Džim Džarmuš je umetnički superstar sa senzibilitetom odmetnika, neprilagođeni usamljenik i gubitnik koji…

Prikaz knjige „Kuća od papira“ Karlosa Marije Domingesa

Koliko volite svoje kućne biblioteke? Šta ste sve spremni da uradite ne bi li ste ih sačuvali? Strahujete li ponekad od poplave, požara? Kratko delo ovog argentinskog književnika moglo bi se opisati kao opsesija knjigama i odlazak u potpuno drugu krajnost. Narator je profesor hispanske književnosti sa Kembridža, čiju koleginicu pregazi automobil u trenutku dok, hodajući ulicom, čita poemu Emili Dikinson. Izgleda da nam autor poručuje da su knjige opasne, no jesu li zaista. Ova knjiga predstavlja intelektualce, kolekcionare, strastvene čitaoce i istraživače koji imaju biblioteke od nekoliko hiljada dela.…

Prikaz romana „Sudbina i komentari“ Radoslava Petkovića

Kada je u pitanju roman Sudbina i komentari, zanimljiv je već i sâm podatak da je pisac Radoslav Petković veći deo radnje smestio u Trst početkom devetnaestog stoleća. Dovoljno je, naime, reći da se radi o periodu kad Napoleon Bonaparta nezaustavljivo širi francusku državu i francuski uticaj na jadranske zemlje i gradove, ali i o periodu kad je u Trstu živeo najmanje jedan kulturni delatnik čije je ime zlatnim slovima upisano u srpsku povest. Pošto je ionako poznato da tek ponešto postaje istorija, dok se sva ostala prošlost pretvara u…

Ravnodušnost kao paraliza pripadanja: O Kamijevom „Strancu“

Može li čovjek biti potpuni stranac u vlastitom životu? Zašto se ponekad osjećamo kao da ne pripadamo ni sami sebi niti svijetu oko sebe? Da li je ravnodušnost prihvatanje ili odbacivanje realnosti i šta prouzrokuje toliki jaz između zamišljenog i verbalizovanog? Ovo su pitanja kojim se pozabavio francuski nobelovac Alber Kami u svom najpoznatijem romanu „Stranac“, objavljenom 1942. godine. Radnja je smještena u Alžiru i sačinjena je od, naočigled, sasvim trivijalnih događaja u životu glavnog junaka po imenu Mersault. Rečenica kojom roman počinje („Danas je umrla mama. Ili možda juče.…