Poezija: Poezija (pesma iz knjige „Varošina koje više nema“)

Poezija je svjedok i sudija strog,Pogledu samku krišom se ponudi,Da žubornom slikom um razbudiI čeka na riječi da okrilate. Jedna uz drugu i ko zna kojuStihove slovnim vezom tka,Kao što jesen lišću mijenja boju,Poezija usnule budi iz sna. Kroz krvotok milom putujeDa tijelo toplinu pogleda osjeti,U srcu poetsko gnijezdo svijeI čeka na riječi da okrilate. Jedna uz drugu i ko zna kojuStihove slovnim vezom tka,Kao što jesen lišću mijenja boju,Poezija usnule budi iz sna. Rimom stihove i strofe ukrasiDa društvo u pjesmi pronađu,Suzama dešavanja pokvasiI čeka na riječ da okrilate.…

Poezija: Komšija Godo

Na glavi ptica pravi gnezdoPacov se uselio u stomakBube ulaze u uvoMravi su mi u dupetu Nepomičan, danima stojim na uliciNa istom mestuČekam hitnu pomoć, da me odvezeu nepoznatom pravcu Niko ne dolaziJa i dalje čekamNeću odustatiČekaću koliko god bude potrebno Kad budete mogli, vi dođiteNema žurbeNadam se da još uvek ima mesta O, eno komšije Godoa!OdlaziI on je odustaoNisam to očekivao od njegaLjudi se menjajuJa ne!Neću se pomeritiNi makacČekaću ovde dok ne postanem prah Nemojte me zaboraviti Foto: Pinterest Autor: Bojan Lojković

Poezija: Alienatio

Znaš li da negdjepostoji jedanogroman svijetograđen trnjem i zidinama u čijim malim, a dubokim pukotinamaniču božuri i divlje ruže znaš li u njemu da nikog nemasem oka dva prozirne boješto vide lice u oblacima ijednih malih pokislih rukukoje u noći miluju nebo znaš li da zemlja tu ti je rodnaiznikla travu zgaženu čežnjomi za nju jastuk je prikovala nakojem spava poznat ti neko znaš li koliko sjemena tvogse u toj travi posadilo znaš li da ime ti je vezenou jastuk taj na kom se snilo i da te mnogo, beskrajno…

Poezija: U srcu borbe Crvenog sunca

Sa prave distancevidiš ih i sama,iza svake granicegde se lomi tama. Shvatila si konačno,mene zanemari,koliko je mračnona izvoru svih stvari. U slapu tvog zraka:vino, masline, blud;svetice na poljima maka,pobede, uzaludan trud. Ni svi drhtavi darovi,ni osmeh da izmame,ne razumeju robovi –borbu svetla iza tame. Foto: Pinterest Autor: Dejan Kolarević

Poezija: Uhranjena pjesma

Proniknuo sam u tajnu Pjesmei postao stih zalaska sunca.Ljubav ljudska i krv nečijajer tako ću u svakoj Pjesmi biti nazočan Pronutrio sam iznutricu strofenapokon ispunivši vječni svoj sanpostavši smisao slatke rječitosti A kada sam se pojavio u svojoj Pjesmiostao sam nedohranjen Jer nisam pravodobno shvatioda vrijednost je u težini stiha  Stoga su mi riječi Ooodsaaad taaaaakooo deeebeeeeleeeee Foto: Pinterest Autor: Nikola Šimić Tonin

Poezija: Cela

Daj mi deo sebe.Malo parče tvoje kože.Delić tvog sna.Mali prst.Ceo tvoj osmeh.Jednu suzu.Daj mi bar nešto,nešto što ću nositi u džepu svog debelog kaputa…Da me podseća na tebe.Na koru narandže koja miriše u parku.Miris parfema koji cepa nozdrve.Okupano telo.Friško. Toga se sećam dok hodam ovom hladnom ulicom kasno noću.Nema ljudi,samo mrak i ja.I poneki pas.Gladan mršavi pas.Kao ja.Istrošen i bedan…Bez tebe ja ne postojim.Nema me.Ja živim u vazduhu, kao prašina.Vetar je moj dom,zato mi daj parče tebe,da ga zasadim u sebe,da mi ponovo izrasteš…Cela. Foto: Pinterest Autor: Bojan Lojković

Poezija: Odsjaj Crvenog Sunca

Milujem te uzdahom,Crveno Sunce, nektaru sna,sjajim tvojim odsjajem,u bezdanoj jami bez dna. U vakuumu bezdana,u umu satkana,kao jedina pouzdanost,od iluzije i istine,u urlicima od tišine,živopisna crvena svetlost. Na lancu kao vučjak,na svaku opasnostzavijan i režim –pregrišću lanac! Desni i leviočnjak mi je jak, da iz bezdana obasjamcrvenu svetlost, Crvenom Suncu u susret bežim. Foto: Pinterest Autor: Dejan Kolarević

Poezija: Volim je

Volim zveckanje njenog britkog hodaNokturno njenih potpetica koje lome svijetDok pleše po tankom ledu, kao da lebdiSpremna da dahom vatru ugasiDok joj u očima tinjaju zvjezdane iskreVolim što iako se plaši, spremna je na sve. Volim tu ironiju u čošku njenih usanaZnak da ispod očiju svoje sive sjenkeNije zaključala sa hiljadu ključevaŠto se ne plaši umora, ni padovaKao mače liže rane svojeSamo frkne i nastavi bez osvrtanja. Volim je kada plače kao dijeteTo nisu suze očajničke predajeTo su kapi rose iz koje se jutro budiA ona kao Jerihonska ruža nanovo…

Poezija: Borba sa stihom

Maskirana senka suncaizražava stanje nebaŠkrabotina na papiruiskazuje stanje uma Sunce je uvek u pravupustimo ga neka goriVatru ne treba gasitidokle god nas grejeVoda je autostopervečiti statista Vodopad loših misliobrušio se u mojoj glaviŠkrabotine se množeFikcija postaje stvarnost Lomim olovku u znak protestaNe želim da budem osuđenik u stanuAuto-sprejom, na zidu ispisujem žvrljotineSvrha stvarnosti će oživeti u meniUobličiću dan, da bih razumeo noć Svakog dana poništavam sebesvoje postojanjeloše misli i odbeglog BogaSutra ću pobediti stih Foto: Pinterest Autor: Bojan Lojković

Poezija: Cvijet

Mirišem te ko cvijetkoji stalno prislanjam uz lice svoje,da po mirisu pogodim ko je.Od jutra do jutra, od dana do danahiljade želja, hiljade rana,a ljubav jedna.Postoje te ruke neke,nevjerovatno nježne,nevjerovatno meke,melodiju ljubavi objasniti znajudodirom, bolje nego stotine riječi. Mirišem te ko cvijetruke ti prislanjam uz lice svoje,tražim onu ljubav koja sahranjujeu meni sve probuđene mrakove.Kad zagrljaji procvjetaju,biću neko drugi u ovoj koži.Do tada prognoziram vrijemesamo na temu ljubavi. Foto: Pinterest Autorka: Nada Matović

Poezija: Bijesnogrizje

Bijeli trenuci huče, posramljeni,podno nogu od izrasla šiblja.Dosta mi je onih što su, uramljeni,pustili sjekiri da vratom divlja! Danas se krv slavi na bubnjušto okuplja sve ptice i mora.Podignite gore natečenu zublju,neka zagori nebeska kora! Treba ginuti. Za satove one,za bolesne, za divlje progonešto niću kroz šiblje poderanog tla.Treba narediti nek’ još jače zvone,usprkos strašnim ljubimcima zlau čijem oku noževi se rone. Foto: Pinterest Autor: Nikola Šimić Tonin