Te večeri Osećala sam Svu težinu Tišine Koja je ispunjavala prostor Samo su otkucaji sata remetili sklad vremena i prostora *** Osećala sam svu težinu Običnog dana Gužva u glavi Strah od tuđih pogleda Misli me nisu napuštale Snovi su bili daleko U maglovitoj svesti Autorka: Dajana Đurić Foto: Pinterest
Rekli su mi da ti imaš neke svoje puteve. Pitala sam ih, ali nisu mi znali reći koji su to putevi, gdje oni počinju i kamo vode. Rekli su samo da si jednoga jutra netragom nestao. Znala sam ja oduvijek da ti imaš neke svoje puteve pa sam zamislila staze koje vode do Plutona ili možda neke zvijezde. Zamislila sam tebe kako šećeš s rukama u džepovima, zviždučući bezbrižno dok promatraš sve širine svemira. Vidjela sam kako ti se oči sjaje i u njima zrcali se blistava prašina. Zamišljala sam…
Kroz plava okna snova svod prepun orasnica, na granici svetova prozor pun modrih ptica. Čar mistifikacije, čar stihova u pesku, album pun nostalgije – nestao u odjeku. Pod senkom relikvije postoji takvo mesto – mesečeva kapija. Svet posut mesečinom, vrata u jedno leto pod plavim kišobranom… Autor: Milan Drašković Foto: Pinterest
(Ne)izrečene misli Što su ostale među nama Bile su previše apstraktne Pobedi ih, prihvati ih Ili ih samo zaboravi (vrati nadu u nas) Možda smo hram Zar ne čezneš za rečima Koje ću ti tek reći I snovima koje ćemo podeliti Ili nećemo Zar je srce samo gram Ponosa Da li je čovek jedinka Sposobna za samoću I sad ćuti Ne želim reči Ili mi pričaj neke gluposti Na primer Koliko je mesec udaljen od zemlje Ili koliko je koraka potrebno do sunca Nekad su reči jeftine A razum bespomoćan…
Kad bi ti rekla da nije slobodna, ti bi potražio na njenim zglobovima i njenim nogama tragove željeza i hrđe da vidiš laže li te i vara. Tražio bi oko nje kavez i vrata i ključeve koji su joj mogli ukrasti slobodu i čudio bi se što ih nema. Kad bi ti rekla da više ne leti na nebu, među oblacima, među zvijezdama, po dubinama i bespućima, tamo gdje osjeća svu širinu i raspon svojih krila, gdje udiše sav život svijeta u svoja pluća, ti bi joj rekao da ona…
Tišina kao publika Netremice prati Moj monolog A mrak skriva Moje pokrete Noć je moja scena Moje misli I patnje I snovi Izlazili bi tada (Na scenu) Hrabro bez straha Izvodili bi svoj čin Kad se zavese spuste Ponovo ista tišina Moja predstava gotova Beskonačno pitanja Ali odgovora nema Kraljica, Tišina! Autorka: Dajana Đurić
Ti dolaziš iz svijeta u kojem si okovan vječnim mukom i tišinom. Ja vrištim tvoje ime ispred tvojeg lica, a ti skamenjen i nepomičan gledaš u mene i ne razumiješ ni jedna slova, ni jedne riječi. Ti ostavljaš tragove za sobom, a dalek si i nepostojan, nijem i nečujan kao kakav mramorni komad na izložbi koju ne razumijem. Ti živiš u svijetu iza rešetaka bezglasja gdje nema ni šapata ni vike, ni šuštaja, ni skike- svijet sumoran i pust. A moj glas do tebe ne nalazi svoj put. Autorka: Patricia…