Poezija: Ivicom pejzaža sna

Trenuci uzdizanja dok šetah ivicom sna,čas ispunjen večnošću u zaštićenom krugu,čari pseudo igre – bat stopala na sprudu,sred pomodne seanse daleko od vulkana. Sjaj izgubljenih dana kad izneverih sebeplesom mahnitog tela, zatrovani rukopis,sonet za setni tango, jeza kad dotaknem pliš,ukus starih stihova koji pominju tebe. Obličja u sfumatu grozničavih celova,krhotine slaveći proroci čudnih moći,izvitopereni čin – ritual drevnog zova. Pred zvezdanim dvorištem prokletstvo Posejdona,most naših susretanja pod crnim krilom noći –zaboravom obmotan u pejzažu iz tvog sna. Autor: Milan Drašković Foto: Pinterest (Salvador Dali „Upornost sećanja“)

Poezija: Skrivena ljepota

Ukrašen tračkom sunčevih zraka,Prozor oronulih zidova,Kroz staro staklo još starijeg grada,Izgubljen godinama neprimjetan stoji,Dok ljepota kroz njega uzdiše,Dok gleda na muziku mističnih koraka.Sivilo neba nije ga dostojno,Kapljice kiše miluju ga često,Svo vrijeme svijeta u njemu se ogleda,Taj stari prozor pun ljubavi čeka,Dušu da je usreći, divljenja vrijednu. Autorka: Branka Blagojević

Poezija: Selo moje

Onda, i samo onda,kada zaspete tek kadazapišete pjesmu:njom oprostitei njom se oprostite.Onda, kad zalutate u gradoveu koje ja sam zalutalai kad se budete snalazilimojim drhtajima;Onda, kad vas napadnu čopori,a vi ih budete zavodilikao ja što sam režala;Onda, kad se ljekari začudekako takva upalaod pisanja i sviranja,a vi okrivite samo slabe kosti;Kada povjerujete zverimakoje ja sam grlila;Onda, kad vas budu voljelikao mene što su krotili,a vi pobjegnete.Iz zagrljaja.Sa lošeg koncerta.Kada se nasmijeteu sred nečeg ozbiljnog, ili tužnog,a oni vam na čelu napišuBEZOSJEĆAJNA.Onda, kad kupite sloboduza koju ja sam krvarila;Kad sagradite sve…