Poezija: Ljubav

Dva kostura zagrljenau jeftinom sanduku,u nekom grobu bez imena,na nekoj poljani punoj života. Dok razmišljam o tome,ona uzima kolač,u kafeu punom ljudi,nekog sunčanog danaljudi glasno pričaju,svoje isprazne priče,ispričane stotinu puta. Stavlja ga u usta,dok joj se bala razvlači do brade.Mljacka.Užasno me nervira kada mljacka.Nekad sam to voleo. Daje mi pola kolača i pola svoje bale.Gađam je njime.Odlazim.Brzo…Kao prekinute misli. Da li ćemo i mi biti zagrljeni u nekom grobu bez imena?Na nekoj poljani punoj života.Svi sada ćute.Tako je bolje. Autor: Bojan Lojković Foto: Pinterest

Poezija: Ljudi

Zarađuju za ć/živote,Ustaju rano i tihim se koracimaSpuštaju u ok(n)a,Jednako se plaše dana i tame,Žuljeva se svojih srame,LjudiZarađuju za (p)ok(r)ove. LjudiRastežu svoje t/penzije,Rano si rake kopajuDa potraže (u)mir,Jednako su živi i mrtvi,Počast budali, počast žrtviLjudiĆute jer t/krpe. LjudiNe znaju da li su d/pošli,Rado podmeću kičmu iMalo bubrega i v/pluća,Hladna su ovdje ljeta,Dobitna uvijek je šteta,LjudiNe znaju za v/bolje. Autorka: Aleksandra Lekić Vujisić Foto: Pinterest

Poezija: Triangl

Živim sa ćerkom i psomu garsonjeri koju nam je dogradio moj tataod penzije  I osim što prebrojavam lezije i hvatam zjale ne radim ništa korisno  Loš sam primjer majke, ćerke i uzorne građankea o atributima žene ne bih ni kroz linije tanke i široke – maruša i šušabi dotrajale na preskoke ležim kao mrtva riba koju tek ponekad struja talasa prodrma  Ćerka mi je pijanistkinja uvijek me nekako naštima zbog nje se još ne puštam niz vodu i plašim struje da me ne zdrma ispod tuša  Živim sa ćerkom i psom u malenoj garsonjeri  što nekad je bila golema terasa gdje…

Poezija: Vremeplov

Atrofiranih osjećajaZa sve sem za korjenePuštam se pticamaDa me raznesuI da isklijamIz ničegaIz betona i kamenaKao Suncokret krajputašDa na kraku sunčevog plamenaDignem glavu ka nebuI udahnem svoj vazduhI svoju voduDa na svome usahnemI prospem se u sjemeBezimena da sebe nađemI šaka punih svoje zemljeVratim se kroz vrijemeU davni spokoj… Autorka: Jelena Kovačev Foto: Pinterest

Poezija: Plazimo se

Plazim se hladnoći,žutom lišću na betonu,mojoj senci koju ne vidim.Poezija je moj emotivni ćošak.Muzika – pražnjenje.Ti si postala mekša od juče.Mekoća te čini zrelijom. Razlistavam svoje misli,iz njih izlazi zebnjaza budućnost oblaka,koji su svakog dana sve crnji. Preslistavam album…Žute mrlje na fotorgrafijamaobjašnjavju korozijunašeg zajedničkog života. Opstanak je poduhvat u koji smo se upustili.Safari park u kome su životinje mrtve.Zaleđeni put iz kog isparava magla. Plaziš mi se sa troseda, dok jedeš voćni kolač.Usta su ti umazana od šlaga.Bosa stopala hvataju ritam muzike sa radija.Ne dam noći da ugasi dan.Ovaj dan…

Poezija: Majci

*Izbor iz zbirke pesama „Kalem“ gledam ti lice u magli tamenas dvije samekonac i igla na svjetlu svijeće bora se čelou slabo tijelostarost je stigla ušivaš porub na mom rukavupovila glavuda vidiš bolje imala uvijek da sve istrpiši mene skrpišskladište volje i ne znam kada mi je promakloda te dotaklogodina breme i ne znam zašto dani su teklia nisu reklida me pripreme da jednog dana neće te bitii konca nitiušiću sama i da mi ništa faliti nećeko plamen svijećei nad njim mama Autorka: Željka Vračević BIOGRAFIJA Željka Vračević je rođena…