Poezija: Bipolar

Ми велишна сон ми доаѓаш ина грев ме мамиш.ВелишНе знам на клада ли да те врзамили до себе да те приковам.Оти,еднаш, ми доаѓа така,да те грабнампод кожата да те стуткам,па векови тука да минуваш.А друг пат– како низ минско поле чекорам.Па те вртам, те изминувам , прескокнувам.Гол живот да спасам. И молејќи ме да останамМи велишсакајќи те – ќе те оставам! ВелишНезнам дали коските да ти ги здробам,или срцето во сеф да ти го заклучам.Понекогаш ми иде,како куче бездомникна улица да те фрлам– првиот минувач да те земе.А веднаш потоакула…

Poezija: Niz ulicu

Zalutala sazvežđa na poluostrvu zagonetki,obasjavaju bronzano nebo iznad moje glave.Vrteška sažaljenja vrti me horizontalno,padam na glavu, više puta, na isto mesto.Izgužvana salveta u mom džepusmrdi na skorelu krv. Tuđe rane primam na sebe,prihvatam njihovu bol. Beskućnik me nudi parčetom hleba,u zamenu za zagrljaj.Sa starog kaputa otpada mi dugmekoje se kao novčić kotrlja niz kaldrmisanu ulicu. Prihvatam hleb za zagrljaj.Dajem kaput za osmeh.Trčim za dugmetom. Foto: Pinterest Autor: Bojan Lojković

Poezija: Dok zmajevi stasaju

Mijenjala je pjesmama naslove,mijenjala je pričama krajeve,sve za želju da je pozovu,da je pošalju da traži zmajeve.Znala je da ovdje život previše košta,da se para kao stari pulover,da se pismima ne zna ni markica ni pošta,da je život ovdje stari, olinjali ker.Znala je da će se izgubiti,da je neće ljubiti ni slava ni moć,Znala je da će pasti,Bogu dane krastibez potrebe da ikog zove upomoć.Mijenjala je pjesme za markicemijenjala je dan za noć,velike svađe za čarkice,mijenjala je snagu za bespomoć.Mijenjala je smrt za život i život za značke,i znala je…

Poezija: Mine u glavi

Param svoje srce,zbog tvojih zaštićenih očiju,prekrivenih tamnim staklima,koje ne odaju ništa. Demontiraj ove mine u mojoj glavi.Moje vruće telo isparava.Tvoj hladan dah ga gasi,da se ne rasplamsa i počne da gori. Ljudi koji umeju da volebodre me iz potaje.Video sam svoj odraz u tebi.Tvoje grudi su mi jastuk utehe. Budi pažljiv prema ženi koja slika.Ti, čovek koji pišeš si njen oslonac.Savetuje me pesma u nastajanju. Na gramofonu se vrti ista ploča.Sa njega odjekuje naša pesma.Volim tvoju tišinu,tad te najbolje razumem. Sve je do nas…Sve ono što je važno. Autor: Bojan…

Poezija: Šaputanje

Zamislitejoš uvek postoje onikoji pišu poezijuneregistrovana sektaosiromašena gordostdruštvo mrtvih pesnika Prerušeniu činovnike i klošareneurotično mrdaju laktomi gužvaju lice rukomna praznim promocijama U jednom njujorškom kafeuKiš nešto poverljivo govorina uho Sontagovoji znam da ova scenaneminovno čekasvoju pucketavu pesmusa istim onim poverenjemsa kojim je Brodskispustio glavupod krilo venecijanske golubice Autorka: Zorica Bajin Đukanović *Iz knjige PLANETARIJUM, Presing, 2022. Foto: Pinterest

„Nezbiljnost“ Tihomira Brajovića u „Arhipelagu“

Knjiga pesama Tihomira Brajovića Nezbiljnost upravo je objavljena u izdanju Arhipelaga u pesničkoj ediciji Element. Nova knjiga pesama Tihomira Brajovića pojavljuje se četrdeset godina posle objavljivanja prve njegove pesničke knjige (Gladi, 1982). Brajovićeve pesme iz knjige neobičnog naziva Nezbiljnost nastajale su u poslednjih tridesetak godina i predstavljaju jednu vrstu pesničke lične, intelektualne i društvene hronike tog vremena. Mihajlo Pantić u recenziji knjige naglašava da je Nezbiljnost suzdržano poetizovana hronika doba koje nam je dodeljeno, dijagnoza ovdašnjeg velikog društvenog, pa i civilizacijskog (pre)loma u znatnoj meri zaduženog, pa i krivog za…

Poezija: Dvojazični дарови

Ме прашуваш:-Kako si provela ove silne godine,jesi li bila grljena, ljubljena? -Jesu li te mazili, pazili,zvijezde skidali, obalom bisere darovali? -Jesu li ti u jedra vjetrove puhali,korak raspjevali, pa hodala – lebdeči? -Jesu li ti puteve otvarali, brda izravnjavali,Sunce, tebi prlagođavali! -Jesi li se smijala ko luda,vrištala od boli i suza ludovala – od sreče! -Jesi li bila slavljena svakog jutra i svake noči?-Jesu li vino za tebe ispijali,pijani i zaluđeni muziku do daske puštalii ispod prozora – pijesme ti pjevali?(Jesu li umijeli s tobom…) -Jesi li bila voljena –…

Objavljena zbirka pesama Zorice Bajin Đukanović Planetarijum

  Izdavačka kuća „Presing“ u ediciji „Vrtlog“, upravo je objavila novu knjigu poezije Zorice Bajin Đukanović PLANETARIJUM. Knjiga je dvojezično izdanje, na engleski jezik je preveo Novica Petrović. Zorica Bajin Đukanović: Planetarijum presing   planetariju zorica bajin đukanović Planetarijum Zorica Bajin Đukanović žanr:  poezija (prevod na engleski Novica Petrović) edicija: Vrtlog broj strana: 159 povez: meki dimenzije: 20×14 cm godina izdanja: 2022  ISBN: 978- 86-6341-710-6 Cena: 500 rsd. Iz pogovora Ovo su pesme susreta sa književnicima i doživljaj čitanja koji premošćuju prostorne i vremenske distrance, baš kao što se u…

Prikaz zbirke „Po instrukcijama umrlih“ Radeta Šupića

Kad vam u ruke dođe ova zbirka, štampana u svega 100 primeraka, kad u njoj vidite jednog sasvim mladog pesnika, a čak nije ni provereno da li ima 20 ili 22, kad usput otkrijete da taj pesnik radi u trećoj smeni, a na prvoj levoj stranici zbirke uočite moto preuzet od Momčila Nastasijevića („Biti u organskoj vezi sa drugim bićima i stvarima, i imati svoju svrhu izvan sebe, znači mladost…“ ), ne sumnjate u kvalitet onoga što ćete unutra naći. Nešto manje od 50 pesama nesvakidašnjih naslova raspoređene i spakovane…

Poezija: Blickrig

bila je noćbio sam mladbio je kišan i siv neki daleki gradu njemu ništado stare crkve i par solitera bio je kafićLe Pasažpetrolej-fenjer i prava rustična draži za stolom kraj prozoraja i Vera sasvim kratkokoja riječna sebe navukla oklop da dobije mečnije htjelada mi opet pusti boj stisak rukesvako svomona u kišnom gradu svoj je pronašla dompa sav od kišei ja krenuh u dom svoj poput zrnašto ne rastesamo nikne valjda čovjekna rastankese navikne Autorka: Željka Vračević Foto: Pinterest

Poezija: Dalje od sebe

Desio se nesklad pokretaRazum kao da je tuđaMisli su mutne, kao farba.Ukrali su mi dan.Okrenuo sam pograšnu stranicu knjige…praznina smeta.Popunjavam mesta bojom,pokušavam da oživim svet u kome život ne postoji.Udišem mrvice prašineGutam ih kao gorak zalogaj.Zaključan u sebi ne osećam vazduh.Da li mi je život oduzet? Vidim dete koje trči,osmeh mu popunjava lice.Ne zna da čak i on ima svoj rok. Zamućen pogled u daljinu gleda,traži ruku spasa da ga povede u pravcušumskog puta koji nema kraj…Iz krčaga vremena moj ponos kaplje,skupljam ga rukama,dok ga zemlja ne upije celog. Sve…