Poezija: Pjesma o rakiji

Svanu i to divno jutro,Ustadoše mladi momci,Sokakom uz pjesmu,Drage žene pozvaše,Djevojke rumenih obraza,Da čar na dar čaroliji daju.Pokupiše vrijedni momci,Pokupiše vrijedne žene,Ostaviše da odstoji,Vrijedne ruke svih njih,Zaslužiše tamni hlad, bistru vodu,I u očima taj čudesni sjaj.Naložiše onda vatru,Ispekoše zlatnu vodu,Za rođenje, za krštenje,Za vjenčanje, i za mrenje.Čarolija to je zlatna,Puna truda, puna rada,Uz ljubav je stvorena,Iz ljubavi rođena,Zlatna voda dobro znana,Svima nama Bogom dana. Autorka: Branka Blagojević Foto: Goran Hrvić „Pečenje rakije“

Poezija: Ivicom pejzaža sna

Trenuci uzdizanja dok šetah ivicom sna,čas ispunjen večnošću u zaštićenom krugu,čari pseudo igre – bat stopala na sprudu,sred pomodne seanse daleko od vulkana. Sjaj izgubljenih dana kad izneverih sebeplesom mahnitog tela, zatrovani rukopis,sonet za setni tango, jeza kad dotaknem pliš,ukus starih stihova koji pominju tebe. Obličja u sfumatu grozničavih celova,krhotine slaveći proroci čudnih moći,izvitopereni čin – ritual drevnog zova. Pred zvezdanim dvorištem prokletstvo Posejdona,most naših susretanja pod crnim krilom noći –zaboravom obmotan u pejzažu iz tvog sna. Autor: Milan Drašković Foto: Pinterest (Salvador Dali „Upornost sećanja“)

Poezija: Skrivena ljepota

Ukrašen tračkom sunčevih zraka,Prozor oronulih zidova,Kroz staro staklo još starijeg grada,Izgubljen godinama neprimjetan stoji,Dok ljepota kroz njega uzdiše,Dok gleda na muziku mističnih koraka.Sivilo neba nije ga dostojno,Kapljice kiše miluju ga često,Svo vrijeme svijeta u njemu se ogleda,Taj stari prozor pun ljubavi čeka,Dušu da je usreći, divljenja vrijednu. Autorka: Branka Blagojević