Proza: Sweet Child O’ Mine

Pada ceo dan. Nije provala oblaka, jer ona ne bi ni bila pogodna za ovo doba godine, a za ovo njezino doba je odveć toplo. Pada ona tonja, dosadna, uporna, mokra. Pada od jutros. Treba otići po cigare. Po ovakvom vremenu čovek može samo da sedi i puši. Ako ima šta. Ne mogu da obuvam čizme. Već je toplo i žuljaju na lagane čarape – ići ću u platnenim patikama. Valjda neću smočiti noge. Ići ću polako, na prstima, izbegavajući bare. Ipak ne pada jako. Na ulici nikog. Prozori redom…

Poezija: (Ne bih mogao) živjeti bez grada

Ne bih mogao živjeti bez gradabez neona, plastike, metalai buke, gužve po ulicama,bez tvorničkog dima i prometnog smradai blještavih izloga, svijetlećih reklama,bez tramvajske hukei knjiga na policama,sa stereom i videomi brojnim pločamaniti mogu zaspati a da se ne zadovoljimTV bedastoćama Odlazim na selo, na more i otoke,izleti u brda, na planine i potoke,nije to za meneto me nikad nije na dalek put vuklosamo grad i žene Nikad neću napustiti svoj gradpa makar mi srce puklood smoga i decibelaNe, ja nisam za izlete u sela Foto: Pinterest Autor: Nikola Šimić Tonin

Poezija: Veliko spremanje

Kada bih sve tuge usisala,Otvorila prozor da sete izađu,Prašinu nedoumica obrisala,Sklonila teskobe koje se u ćošku nađu…Kada bih promenila zavese sećanja,Maglu uspomena rasterala.Dobro provetrila osećanja,Nadu lepo izglancala…Osmehe bih zaturene pronašla,Čežnju očistila da bude k’o nova.U parkove radosti bih zašlаI donela pregršt snova.Disala bih slobodno, duboko,Mirise nadahnuća da udahnem.Vrata otvorila široko,Dolazećoj sreći da mahnem. Autorka: Vesna Sekulić Izvor: Plavi krug

Poezija: Pesma o Albaharijevoj priči

Poželeo sam da napišem priču,ipak se odlučujem za pesmu,u kojoj na obali Dunava,na bezbednij distanci od reke,sedimo: Albahari, Basara, MarčeloI ja. Sedimo i pijemo piće;Basara pije vinjak,Marčelo pivo,ja koka-kolu. Albahari ništa ne pije. Svako od nas ga nagovarada popije nešto –Basara mu predlaže vinjak,Marčelo pivo,ja koka-kolu.Dakle, niko mu od nasdobro ne misli,u suprotnom,ponudili bismo muneku dobruflaširanu negaziranu vodu. Sve to prepričavam svom prijateljuMilošu, Milošu Zariću,Ne Komadini. -Roki, ne mlati, kaže Miloš,ja sam to već negde čitao. U tom trenutku mi se smrači,poželim da ga zviznem flašom,pivskom flašom u glavu,ali se…

Proza: Stvarnost i saznanje

Svi ljudi po naravi teže znanju. To je rekao Aristotel, poznat kao jedna od onih sedih, namrštenih i nadasve mudrih glava, pa zašto mu ne bismo verovali? Ovoj tezi u prilog ide i pogled na celokupnu civilizaciju. Da ta nezaustavljiva težnja za saznanjem nije fakt sveukupne ljudske egzistencije, ne bismo imali naučni progres, filozofiju, modernu tehnologiju i reality show. Naročito ovo poslednje. Moja baba, kao jedno inteligentno, a samim tim, po Aristotelovoj definiciji, znanja žedno iliti radoznalo biće; imala je naviku da po ceo bogovetni dan sedi na pendžeru i…

Poezija: Vazduh

Bezgraničan ne prelazim granicu,Neograničena u posedu vlastitom,Ožiljke grehova na svom licuSenčim tuđim bezgrešnim snom. Pošteđena prisvojnih prideva,Na usnama od slobode vlažnim,Nemim glasom jasno mi opevaSve što u ništavilu tražim. Na uzburkanim talasima Crnog Avgana,U pristaništu dopa iz mode izašlog,Na prohladnoj strani mediteranaZaranjam u mulj i talog. Ispod same granice očaja,I debele skrame od katrana,Gledam kako ceo svet osvaja,Kao vazduh sa svih strana. Foto: Pinterest Autor: Dejan Kolarević

Proza: Gospodarica sa paunovim repom

Julka je bila domaćica koja se rado udala, ne svojom voljom već su je njeni odveli u nepoznatu kuću Aleksića iz Jagodine i tamo ostavili. Prvi svetski rat samo što se završio. Sve se još pušilo na vrelu krv koja je izbijala iz zemlje. Udala se za Marka, koji je bio visok i lep, kako je njena majka zborila, stasitiji od nje. Marko je bio u ratu, samo što se vratio sa Solunskog fronta. Lepota i stas behu načeti olovom nemačkih vojnika nedaleko od Soluna . Ostao je bez leve…

Proza: Da i ja budem čovjek među ljudima

Često su mi govorili da nisam zrela, da sam nesigurna i da neću uspjeti. Takve riječi dugo su me pratile, a ja sam u sebi nosila samo jednu, jedinu želju – da me neko pogleda očima čovjeka. Nije mi bilo važno da li ću ići na visokim štiklama ili koračati teško i sporo; željela sam samo da me prihvate, da moja duša zapleše u svijetu koji bi trebao pripadati svima. Moja želja nije bila sebična. Nisam htjela suze na licima ljudi niti prazne poglede bez duše. Boljelo je što mnogi…

Poezija: ***

Smrad detinjstva ispred okaživotinje bogom prokleterasute utrobe duž potokauzalud mi nocima prete zajedno sa bedom mladostioskudicom jadnog prtljagaiz drumova iznikle kostiU stolici ustoličenog vraga Vrhunac zanata i kreacijedostojanstvo čelicne vilicesmelost ulaska u opasnostigorcina prepržene girice Poput treptaja vrelog dahaiz usta drhtave vaseljeneoštroumna narav plahaza batom njenih koraka krene I putuje kroz carstvo ružagde mirisi nozdve širenjen odjek smrt razoružau besmrtnost ubedi leptire Foto: Pinterest Autor: Dejan Kolarević

Poezija: Noć bez sna

Na balkonu, u noći, prije snaTražeći Te među zvijezdamaCigarete žarkojeg se, kao ni Tebe, nisam uspio odviknutidogorijeva na rubu jagodicaPusta je ulicaMokri crni pločniciTek po neka prođu kolai sjete me da si otišlaSjete se mog bola Oduvijek sam mrzio hoteleTopla voda, zrcala i razbacane cipelePutujući sa Tobom po svijetunisam se mogao vezati za stvari Sve što danas imam u prtljažnik staneDokumenti, neki davni danii mirisi Tvoji, slatke čarišto su me gurnule do dnau noći poput ove, noći bez sna Foto: Pinterest Autor: Nikola Šimić Tonin