Poezija: Plazimo se

Plazim se hladnoći,žutom lišću na betonu,mojoj senci koju ne vidim.Poezija je moj emotivni ćošak.Muzika – pražnjenje.Ti si postala mekša od juče.Mekoća te čini zrelijom. Razlistavam svoje misli,iz njih izlazi zebnjaza budućnost oblaka,koji su svakog dana sve crnji. Preslistavam album…Žute mrlje na fotorgrafijamaobjašnjavju korozijunašeg zajedničkog života. Opstanak je poduhvat u koji smo se upustili.Safari park u kome su životinje mrtve.Zaleđeni put iz kog isparava magla. Plaziš mi se sa troseda, dok jedeš voćni kolač.Usta su ti umazana od šlaga.Bosa stopala hvataju ritam muzike sa radija.Ne dam noći da ugasi dan.Ovaj dan…

Poezija: Majci

*Izbor iz zbirke pesama „Kalem“ gledam ti lice u magli tamenas dvije samekonac i igla na svjetlu svijeće bora se čelou slabo tijelostarost je stigla ušivaš porub na mom rukavupovila glavuda vidiš bolje imala uvijek da sve istrpiši mene skrpišskladište volje i ne znam kada mi je promakloda te dotaklogodina breme i ne znam zašto dani su teklia nisu reklida me pripreme da jednog dana neće te bitii konca nitiušiću sama i da mi ništa faliti nećeko plamen svijećei nad njim mama Autorka: Željka Vračević BIOGRAFIJA Željka Vračević je rođena…

Poezija: Adamova jabučica

Ne provlači mi se ispod skutamogla bi ti ostati izrešetanakoža mladog jelenaskalp s ruleta ruskog prosutpreko opasača Ne skrivaj se u mojoj kabini za presvlačenjevidjećeš me kako puzimpravim grimase mrtve ribe ispred one strane iza koje stojiš neprobojno blindirani da španskimgovorimmogli bi se sporazumjetia tek bi ti onda pukla pogibijapa bi mogao doznati kako je u mojoj pokožiciproštavljenojtvojim zlopamtilimaneoprostimaza ovo što sam Ne obuvaj mi cipeleu kojima sam te s babina na babine podizalaod vezice do vezice te gušilavezla bih ti opet priče pred spavanje I da te još sto puta na svijet donesemI…

Poezija: Zalogaj

Zalogaj tuge,jedan samo. Ustala sam jutros gladnavina, muzike, boje i sunca,kod tebe je drugačije, na tvojojstrani sigurno sve od obilja grca,a previše je puta rečeno:hvala, ne treba,ne brini, samo putuj, doviđenja,ne bih mijenjala svoje sivilo zatvoja šarena snoviđenja. Zalogaj tuge,jedan samoi jedna ljuta za put. Zaspaću noćas sita mirisa,riječi, slika, dalekih dana,ti ćeš zaspati nekako srećnije,ruke ćeš širiti poput grana,a tvoja krošnja neće šuštatikad s jeseni nekakvi vjetrovi krenu,tvoji će korijeni svuda štrčati,za ljubav tvoju i ljubav njenu. Zalogaj tuge, jedan samo,i jedna ljuta za put.Daj, nasmij se jednom,ne budi…

Poezija: Za Uspavanog Vječitog Dječaka

U vrtlogu utrobeBorbe.Ne znam koji po redu dan…Možda dan i ne postoji,Možda je i vrijeme stalo,Možda me ništa i ne boli?Umišljam i to maloZnakova živosti što kroz mene teku.Čekam.I čekam…Tražim nadu neku.Malo dobro.Udah.Čekam glupavi znakDa je sve u reduI da je život lak,I da dobiješ tačno onolikoKoliko si u stanju da nosiš,I gdje “biti jak”nije pitanje izboraNegoJedini PutKojim se Mora,Uz raspeće,i kolaci čavle…Na kraju koga vidiši anđele i đav’le!U vrtlogu utrobe…Borbe.Budne.Misli su tihe.I čudne…ZaUspavanogVječitogDječaka… Autorka: Jelena Kovačev

Poezija: Trojica

Vas  TROJICU  za svetu Trojicukao malo na dlanu vodicukao oka zjenicučuvam. U ime oca i sina i svetoga duhaU ime kćeri dopisane, nepismeneu pola ženske glave ove vam jadnice, za temelj žrtve paljenicekrsti sejedna žena, razdijeljenana vas trojicu ravnopravnih snaga –   Junaci!neka su vam vazda podignuti barjacina tri stuba za kuću davno razoranu  kao brazdu po kojoj niče sjeme vašeg prekora i prezira –  Nikad vam ništa ne valja. Da ima žene i kuće bi bilo!E vuci gorski, šakali moji da kuća što valja i vuci bi je imali! Čuvam…