Proza: Stvarnost i saznanje

Svi ljudi po naravi teže znanju. To je rekao Aristotel, poznat kao jedna od onih sedih, namrštenih i nadasve mudrih glava, pa zašto mu ne bismo verovali? Ovoj tezi u prilog ide i pogled na celokupnu civilizaciju. Da ta nezaustavljiva težnja za saznanjem nije fakt sveukupne ljudske egzistencije, ne bismo imali naučni progres, filozofiju, modernu tehnologiju i reality show. Naročito ovo poslednje. Moja baba, kao jedno inteligentno, a samim tim, po Aristotelovoj definiciji, znanja žedno iliti radoznalo biće; imala je naviku da po ceo bogovetni dan sedi na pendžeru i…

Poezija: Vazduh

Bezgraničan ne prelazim granicu,Neograničena u posedu vlastitom,Ožiljke grehova na svom licuSenčim tuđim bezgrešnim snom. Pošteđena prisvojnih prideva,Na usnama od slobode vlažnim,Nemim glasom jasno mi opevaSve što u ništavilu tražim. Na uzburkanim talasima Crnog Avgana,U pristaništu dopa iz mode izašlog,Na prohladnoj strani mediteranaZaranjam u mulj i talog. Ispod same granice očaja,I debele skrame od katrana,Gledam kako ceo svet osvaja,Kao vazduh sa svih strana. Foto: Pinterest Autor: Dejan Kolarević

Proza: Gospodarica sa paunovim repom

Julka je bila domaćica koja se rado udala, ne svojom voljom već su je njeni odveli u nepoznatu kuću Aleksića iz Jagodine i tamo ostavili. Prvi svetski rat samo što se završio. Sve se još pušilo na vrelu krv koja je izbijala iz zemlje. Udala se za Marka, koji je bio visok i lep, kako je njena majka zborila, stasitiji od nje. Marko je bio u ratu, samo što se vratio sa Solunskog fronta. Lepota i stas behu načeti olovom nemačkih vojnika nedaleko od Soluna . Ostao je bez leve…

Proza: Da i ja budem čovjek među ljudima

Često su mi govorili da nisam zrela, da sam nesigurna i da neću uspjeti. Takve riječi dugo su me pratile, a ja sam u sebi nosila samo jednu, jedinu želju – da me neko pogleda očima čovjeka. Nije mi bilo važno da li ću ići na visokim štiklama ili koračati teško i sporo; željela sam samo da me prihvate, da moja duša zapleše u svijetu koji bi trebao pripadati svima. Moja želja nije bila sebična. Nisam htjela suze na licima ljudi niti prazne poglede bez duše. Boljelo je što mnogi…

Poezija: ***

Smrad detinjstva ispred okaživotinje bogom prokleterasute utrobe duž potokauzalud mi nocima prete zajedno sa bedom mladostioskudicom jadnog prtljagaiz drumova iznikle kostiU stolici ustoličenog vraga Vrhunac zanata i kreacijedostojanstvo čelicne vilicesmelost ulaska u opasnostigorcina prepržene girice Poput treptaja vrelog dahaiz usta drhtave vaseljeneoštroumna narav plahaza batom njenih koraka krene I putuje kroz carstvo ružagde mirisi nozdve širenjen odjek smrt razoružau besmrtnost ubedi leptire Foto: Pinterest Autor: Dejan Kolarević

Poezija: Noć bez sna

Na balkonu, u noći, prije snaTražeći Te među zvijezdamaCigarete žarkojeg se, kao ni Tebe, nisam uspio odviknutidogorijeva na rubu jagodicaPusta je ulicaMokri crni pločniciTek po neka prođu kolai sjete me da si otišlaSjete se mog bola Oduvijek sam mrzio hoteleTopla voda, zrcala i razbacane cipelePutujući sa Tobom po svijetunisam se mogao vezati za stvari Sve što danas imam u prtljažnik staneDokumenti, neki davni danii mirisi Tvoji, slatke čarišto su me gurnule do dnau noći poput ove, noći bez sna Foto: Pinterest Autor: Nikola Šimić Tonin

Poezija: Želja

Napiši mi pesmuO meniŽelim da ugledamSebeIz drugog uglaNepodmitljivog ogledalaMožda ja sebeVidim naopačkeA tvoje reči me preokrenuIli od mojih delićaSlomljenihtvoje reči me pretvoreU šareni prozračni vitražI moje senkeNove oblike dobijuI zatreperePod svetlom tvojih zenicaI dušeZanima me tvoj utisakMog otiska na srceI mog kretanjaKroz tvoje odajeTvoj krvotok i pulsI misaoNapiši mi pesmuO meniMožda samo želimU nekim rečima da prebivamReč da postanemDa osetimKako se čitamI učitavamO molim te, pesniče,Napiši mi pesmuO menikad izgubim sebeDa nađem tragovegde da se vratim. Autorka: Ivana Mitić Izvor: Plavi krug Foto: Pinterest

Proza: P. P. u P. M.

Pitam se šta se desilo sa skraćenicama. Nekada se jasno i definitvno znalo šta koja znači, bile su univerzalne. Znalo se šta je JUS, šta je PS a šta PMS. Sad odjednom svaka supkultura, da ne kažem fela ima svoje tumačenje, svi nešto drugo podrazumevaju. Eto na primer, kuvari. Jeste, jeste, oni što dominirju našim životima, malim ekranima i video sadržajima – pa misle svi razumeju njihov vokabular. Ja ih pola ne razumem, ili makar ne razumem zašto se krem čorba odjednom zove potaž, a pirinač rižoto. O sufleima, miso…

Poezija: Rekli su mi da nisam zrela

Rekli su mi da nisam zrela,da sam nesigurna i da neću uspjeti,svi su mi to rekli.Možda sam i bila takva,ali samo zato što na ovom svijetuniko nije bio dovoljno hrabarda mi ispuni jednu jedinu želju:da me pogleda očima čovjeka.Želja je ostala u meni godinama,borila se da diše, da uđe u ovaj svijet.Možda ne na štiklama,ali da zapleše dušom. Ja nisam ona koja želi lica puna suza,oči koje sve snimaju, osim duše.Ne, nisu oni fotografi,nego sudije. Osudiše me na samoću. Dosta je tišine – bijesna sam na nju.jer i ovakva ja…

Proza: Habituacija

Moj komšija Đura otišao pre dve godine za Nemačku. Ima pedesetak godina, živeo je sa majkom, ženio se nije, radio u fabrici nešto oko nekih metala. Možda je vario, možda zatezao šrafove. Zanimljivo svakako nije bilo, čim je batalio posao i otšao da vozi hladnjaču. A možda je otišao i zbog para. Majka mu se upokojila malo pre odlaska, pa je možda je to i čekao, da ga više ništa ne vezuje kuću. A u dvorištu je ostavio Žuću.Žuća se rodio davno, niko iz komšiluka nije siguran koliko je imao…