Sićušna neznanja Čuvaju plamen očiju Ogromna znanja Ludački su smeh Groznica Nesreća obavijena Euforičnim talasima Razlomljene frekvencije Rane se ušivaju same Na leđima se ispisuju Stvari koje nose se same Sam Biti sam A biti srećan Nepojmljivi spojevi Sačuvanih ramova I raspršenih stakala Bez prošlosti Nastaje svetlost. Autor: Maša Grujić
Oznaka: svetlost
Proza: Bez para do sreće
Iz tople sobe, mogla je konstatovati da je vreme lepo. Međutim, da je izašla napolje, na ulicu, ubrzo bi uvidela da se vara. Sunce je bilo zubato, iako preobilno. Temperatura vazduha je odgovarala godišnjem dobu, ali svetlost… Svetlost se prostirala i u širinu i u visinu i doprinosila je osećaju prozračnosti i topline. Za promenu, nosila je skomni bronzani nakit. I od njega se svetlost odbijala. Odbljesak je bio intenzivan. To joj je postajalo zabavno. Zaokupilo joj je misli koje su do tada švrljale tamo-vamo ne nalazeći utočište. Neki poseban…