Proza: Bez para do sreće

Iz tople sobe, mogla je konstatovati da je vreme lepo. Međutim, da je izašla napolje, na ulicu, ubrzo bi uvidela da se vara. Sunce je bilo zubato, iako preobilno. Temperatura vazduha je odgovarala godišnjem dobu, ali svetlost… Svetlost se prostirala i u širinu i u visinu i doprinosila je osećaju prozračnosti i topline. Za promenu, nosila je skomni bronzani nakit. I od njega se svetlost odbijala. Odbljesak je bio intenzivan. To joj je postajalo zabavno. Zaokupilo joj je misli koje su do tada švrljale tamo-vamo ne nalazeći utočište. Neki poseban…