Slika.
Mi žrtve požara
Dok slika smije se iz kutka
Kraj portreta pomahnitalog dječačkog lutka
Mjeri nas.
Oživi.
Sjećanja.
Jača od nas a naša.
Poznata a tako strana.
Vadim ove riječi kao slike
Iz foto-albuma, kao perje lagano
Srce je sklizavo
Poput zimskog leda
Stisnut u skromnost
Svoje male sobe
Na jastuku prizivam tvoje mirise
U molitvi zaplačem
U ostacima zdrave glave
Još samo slika preživljava
Slika samo.
Trajnost sjećanja.
Autor: Emanuel Mancho Srpak
Izvor: OutLoud.rs
Foto-izvor: shutterstock.com
