Vraćam se s posla sinoć onako blago umorna, svraćam u Maksi. Samo za šampon. Treba kosu da operem, a ostala bez sredstava. Upadam na brzinu. Gledam šta je na akciji, gledam koji preparat šta radi. Sve neke čudotvorne formule, a ja ne mogu da se setim koja je od njih bila najčudotvornija. Ovu Šaumu neću više da koristim, jer znam da sam je jednom stavila i svi su bili u mom redu. Ovaj SOS riper sam probala u formi regeneratora i nije bio loš. A i na akciji je. Njega ću. Uh, i zejtin je na akciji. To vredi uzeti i bez aplikacije. Hajde da vidimo dalje, trebaće mi so, trebaće mi jaja. Juuu…slaninica trista kinti, i to ćemo. Trebaće mi i jogurt, a mogla bih i da popunim rezerve luka. Posle pola sata pražnjenja rafova, na kasi sam i shvatam da imam puno. Zovem Miću da me pokupi, da ne vučem na ruke. Vraćam se da uzmem neko pivo, šlihtanja istom radi.
Plaćam, kupi me Mića sa sve punim kesama, stižemo kod mene.
Prelazim prag i u tom trenutku kreće da zvoni telefon kao lud. Ma usijao se. Ujka, tetka, kuma. Držim mobilni na ramenu i istovrememno pokušavam da raspakujem sve one kese. A nisam zapalila od podne. Kriziram i nervozna sam. Srećom, Mića konta problem, tura mi u usta cigaru i kaže sa sa stavom Supermena: „Pričaj ti, ja ću da raspakujem kese“. I stavrno ih je raspakovao, alal mu vera. Sve lepo posložio, sipao pivo da ga izdelimo i čeka me.
Pratim ga kasnije i setim se da treba da operem kosu. Šampona nema. Eee… ala sam ja zamlaćena nisam ga ni uzela! Zalepila se domaćica za zejetin, a sad što će kosa da bude ujutru kao da sam se polila istim, to nema vezee…
Šta ću, ležem masna.
Budim se ujutru, pijem kafu i shvatim da treba nešto i da pojedem. Otvaram frižider na slepo, znam gde mi šta stoji,. Vadim sa druge police tunjevinu, a iz vrata kečap. Otvaram tunju, odlivam mast Cicibanu da se okrepi i krećem onako bunovna da je zalijem kečapom. Kad na kečapu piše: SOS riper, Fruktis Garnijer.
Uzela sam ja šampon, nego ga ovaj turio u fružider, da se ladi….mislio, kaže, da je kečap.
Foto: Pinterest
Autorka: Marija Ristić
