Poezija: Svet na tufne

Vidimo na tufne svet na tufne po autobusu nosu i šakama po lišću kosi i vazduhu ljubimo vazduh i vazduh i tufne nas vole hodajućim leptirima govorimo da lete i s njima gledamo bare u oblacima i šetamo s drvećem pod ruku i lepimo prste na šarenu žvaku i balon kad nam odleti balon jer nema više helijuma ležimo na klupi naglavačke nosem u ravnice se utapamo reke budemo tufne plivamo vrtimo vrtimo dok ne poletimo pa kome do poda i poda i zemlje ostane da sačuva i jednu majušnu…

Poezija: Neko

Žena stoji na kapiji i gleda sprovod. Steže ogradu – umro je neko mlad. Devojka čeka autobus. Potreban joj je tuš da spere mamurluk i lake poljupce. Kroz opori vazduh čuje mimohod. Seća se svoga oca – umro je neko mlad. Majka u pekari kupuje zemičke za sina. Dugo su ga čekali, a nema ni godinu dana kako je prohodao. Prolaze ljudi u crnini. Ne poznaje ožalošćena lica, ali bi najradije da pljune zemičke, baci ih i vrisne.   Autor: Milica Milošević

Poezija: Bosonog, ali sretan

Hodao sam bos po žičanom putu bježao od samog sebe ali i sustava gazili su me moćnici i onako izgažen morao sam hodati gradom punim sustavno podređenih ljudi grohotni smijeh bivao je sve jači podmukli pogledi sjekli su mi noge a tišina između prolaznika i mene kidala mi je dušu i što ću, skinuo sam sve prljavo sa sebe obukao savršeno skrojeno odijelo i iznajmljeni kaput (ali uopće nisam osjećao težinu iznajmljenosti, dapače, osjećao sam se tako sretno u njemu, kao da si pripadamo) no, odjevnu kombinaciju učinio sam neobičnim…

Prevod: Mesec nad ulicom Burbon (Moon Over Bourbon Street, Sting)

Mesec nad ulicom Burbon: vidim, prolaze redom Neka lica večeras pod jednom svetiljkom bledom. Nema mi drugoga puta nego da pratim taj zov, Blistava svetla, ljude, i Mesec u noći toj. Da budem jak, molim se svakim danom Jer dobro znam – ja idem pogrešnom stranom; Nećeš mi videti senku ni čuti mi zvuk koraka Dok se nad ulicom Burbon Mesec pomalja iz mraka. Postao sam pre mnogo godina ovo što jesam sada, U zamci ovog života k’o nevino jagnje stradam; I ne pokazujem lice nikad dok podne traje, Vidiš…

Proza: Bolonjski atentatori

PRINCIPOM PROTIV GRABEŽA Je li tebi grabež princip, a tebi princip grabež? Miodrag Ibrovac (prilikom susreta sa Gavrilom Principom i Trifkom Grabežom)   – Šta će biti sa studentima koji studiraju po Bolonjskom procesu, a nisu završili u roku od četiri godine, hoće li imati prava na apsolventski staž? – Apsolventski staž je nešto što Bolonjska deklaracija ne poznaje – bio je izričit rektor. – I molim vas, to sada nije tema, ovde su naši najbolji studenti, treba sa njima da razgovarate, a večitim studentima sam već rekao šta sam…

Nasilje ne treba biti normalna svakodnevnica

Škola  je mesto gde upoznaješ najbolje prijatelje, stičeš znanja i započinješ let na krilima mašte. Ona poznata „Od kolevke pa do groba najlepše je đačko doba“ polako gubi smisao. Današnje generacije u pojedinim školama  proživljavaju pravi pakao. Ono što je nekad predstavljalo  kult prijateljstva, slobode, kreativnog izražavanja sad je postalo mesto na kom se seku krila. Nasilje je postalo svakodnevnica  Prema podacima istraživanja  Instituta  za psihologiju  Filozofskog fakulteta  u Beogradu iz 2011/12.god. Istraživanje sprovedeno u 54  škole u Srbiji  pokazalo je da je u periodu istrazivanja čak 2/3 dece  bar…

Urbanistički razvoj Beograda u drugoj polovini devetnaestog veka

Beograd je u rasponu jednoga stoleća, od Drugog srpskog ustanka do Prvog svetskog rata, doživeo potpun preobražaj. Od polurazrušene varoši sa svima odlikama orijentalnog urbanizma i arhitekture, postao je evropski grad, zapadnjački urbanizovan. Ipak, taj proces nije se odvijao ravnopravno u svim sferama, pa je, na primer, oblikovanje arhitektonskih objekata po zapadnoevropskim modelima teklo mnogo brže nego usvajanje urbanističkih. O tom procesu u drugoj polovini 19. veka je nemoguće govoriti ako se na početku ne osvrnemo na ono što je, u pogledu izgradnje moderne države kao sastavnog dela oslobodilačkog pokreta,…

Poezija: Tri i četrdeset sedam

Ujutru u tri i četrdeset sedam čini se da znaš ko si čini se da čak i kada umeš da brojiš zvezde umeš i da ih izgubiš dešava se da u tri i četrdeset sedam pomisliš da je život jedno veliko odustajanje od želja od strahova od ljudi od očekivanja dešava se da odustaneš od odustajanja ali već naučiš da gubiš pa ti to ne deluje onako kako je delovalo kada si ulovljen u sebe skrivao emocije da se sakriješ igrao život da te izigra puštao ono što je na…

Poezija: A možda i hoću

Uvijek sam željela da postanem slikarka, ali me nikada nisu uspjeli naučiti da ne crtam svuda osim na papiru, koji mi je obično stajao ispred nosa. Pa zamislite izložbu punu crteža na pijesku i kamenju, na neurađenim domaćim zadacima, na telefonskim računima… Na svemu čega sam se jednog trena dotakla, a šta me nije dotaklo. Zamislite kritike u novinama šokiranih ozbiljnih količinom djetinjstva i razapetom kožom koja miriše na vjetar. Tek tako, uokvirenu, bi je osjetili, kao da nikad nisu ni zagrlili. A opet, svi bi u njoj vidjeli samo…

Intervju: Milica Janković – „Ne patim od političke korektnosti, ali podržavam različitost“

Evidentno je da su osobe sa invaliditetom u svakom socijalnom poretku manje ili više na margini društva. Neke države svakako imaju više, a neke manje uređene zakone koje bi im pomogle u olakšavanju egzistencijalnog pitanja i pružile osobama sa invaliditetom veća prava. Neke zemlje više obraćaju pažnju na uklanjanje arhitektonskih barijera ili uključivanje takvih lica u društvenu zajednicu. No, neke zemlje to čine u enormno manjoj meri. Različite političke ideologije, poput nacizma, su išle toliko daleko u svojoj diskriminaciji da su lišavale žvota pripadnike sopstvenog naroda samo zato jer se…

Poezija: Titanomahija; Golootočani; Anđeo uništenja

TITANOMAHIJA Tvoj otac je Hron zato misliš da imaš sve vreme ovog sveta u plamenu on je titan doživotni računovođa ima ego sve do Mjanmara ti si za njega nevažan tek slučajan ili podskup ejakulata koga ne čine elementi izabirani iz mokraćne cevi ili mehura zagledan u bledo ispisane brojke oseća na sebi so Tučepi i Makarske užeglih maslina i golotinje mladih Nemica koje je prvi put video tu na živo ne na RTL cvaj ili nekom drugom švapskom kanalu znaš da je Mjanmar ili Burma kako ga i danas…