Žena stoji na kapiji i gleda sprovod. Steže ogradu – umro je neko mlad. Devojka čeka autobus. Potreban joj je tuš da spere mamurluk i lake poljupce. Kroz opori vazduh čuje mimohod. Seća se svoga oca – umro je neko mlad. Majka u pekari kupuje zemičke za sina. Dugo su ga čekali, a nema ni godinu dana kako je prohodao. Prolaze ljudi u crnini. Ne poznaje ožalošćena lica, ali bi najradije da pljune zemičke, baci ih i vrisne. Autor: Milica Milošević
Na sprovodu se može mnogo saznati o pokojniku, o njegovom životu, ali i o svima koji prisustvuju sahrani. Današnji sprovod je ipak bio nešto posebno. Umro je Dobar čovjek. Vidjelo se to tako lijepo na svakom koraku. Nije došao samo jedan pop. Došla je cijela crkvena i politička svita grada. Crkvena zvona nisu prestala da udaraju tokom cijelog dana. Kuća i dvorište bili su puni onih koji su došli da izraze svoje poštovanje i žalost. Malo je bilo ljudi kao on. Duša od čovjeka. Čovjek i po. Ljudina. Da će…
