Hodao sam bos po žičanom putu bježao od samog sebe ali i sustava gazili su me moćnici i onako izgažen morao sam hodati gradom punim sustavno podređenih ljudi grohotni smijeh bivao je sve jači podmukli pogledi sjekli su mi noge a tišina između prolaznika i mene kidala mi je dušu i što ću, skinuo sam sve prljavo sa sebe obukao savršeno skrojeno odijelo i iznajmljeni kaput (ali uopće nisam osjećao težinu iznajmljenosti, dapače, osjećao sam se tako sretno u njemu, kao da si pripadamo) no, odjevnu kombinaciju učinio sam neobičnim…
Poezija: Bosonog, ali sretan
