Moje sestre i ja Imamo jednu želju pre no što smrt nas sustigne zla, Učiniće ti se čudna, K`o da smo sišle sa uma; Molim te, ne pitaj koja nas goni sila, Pod zaklonom od plavetnila, Mi smo pod vlašću te čudne opsesije, Rešenje u tvojim se rukama krije. Čaj u Sahari sa tobom. Taj mladić svoju reč dade Da će da ispuni njihove nade, I plesale su da zadovolje njega Sa radošću koja se meriti ne da; Na istom mestu, ispod peščane dine, Sačekaće ga svake godine; Pod zaklonom…
Autor: Administrator
Poezija: Sati; Prsti; Prsti II
SATI Zaglušuje me tišina ove sobe. Istina, soba liči na sve one iz drugih pesama, ali ne može biti ista, jer koja je soba imala nokte sa narandzastim lakom koji su hteli da se unesu u tvoju kosu na potiljku i da ti ispričaju šta su sve dodirnuli ovih dana a nisu dodirnuli ništa. Koja je soba videla koliko je bled mesec kada ga sam posmatraš sa prozora. Reci mi koliko smo sati udaljeni, pretvarajući to u kilometre, i reći ću ti koliko smo kilometara udaljeni pretvarajući to u sate.…
Proza: ***
Umoči stopalo u plićak svetlosti i prisloni oslonac na istopljeni kamem. Uklopljavanje i kratkoročna smrt na kauču, vezani prsti. Neću, obećao sam, da koristim ove reči što imam i znam, koje sam sažvakao i repetirao 100 puta, Požutele kao knjige, već neke nove upakovane u celofane, izvučene pincetom iz slojeva listova, ako artefakati. Jer neću o tebi da pišem rečenim, već ne rečenim, novim. I u aseptičnim uslovima da stavaram neki organizam za tebe koji živi po principu osmoze i nekom drugom metaboličkom procesu. Rasut kao pigment i topljen otiscima…
Poezija: Varljivo proleće 2017.
Ni najlepši ram ne može da ulepša sliku Ako je slika grozna Zapitaš li se ikada Gde to odlazi noć? Gde nestaje sivilo? Gde odlaze tmurni oblaci Vesnici smakosvetnih oluja Gde su alosni vetrovi Koji čupaju krovove i drveće Sve te pojave koje prkose lepoti i svetlu Nisu daleko i tu su U kućama U sobama U ljudima Kad god sam te zvao da prošetamo Ti si uvek nalazila nekakve izgovore Uvek si imala preča posla Uvek ti je više prijalo društvo nekoga Ko će samo da te iskoristi i…
Poezija: Neke note uvek kasne
Ukrstili su se neki čudni zimski meseci sa prekrajcima letnjih zakasnili su i dva minuta mi krate život uvek unapred sa glavom na dole sa rukama u hladnoj vodi sa glavom iza zida zato što sam raspoložena da slušam istu pesmu hiljadu puta i hiljadu puta iznova sve njene tišine najbolje opisuju moje jersam spremna da ućutim sve tvrđave u mojoj samo na tren pa iznova da odslušam kretnju brojeva na telefonu koji sam broji svoje vreme dva minuta sam manja i nikad ih neću vratiti. Autor: Ivana Pantelić
Skrajnuti moderni horori
Živimo u vremenu kada se malo čita; ne čitaju se ni književni klasici, a kamoli žanrovska ostvarenja. Zbog toga mnoge knjige ostaju nepročitane i zaboravljene. Ovoga puta, osvrnuću se na tri domaća moderna horor ostvarenja – romane Prokletstvo i Zoantropia, kao i priču Ponoćna zvona. Ono što je zajedničko za sva tri naslova je da dele sličnu sudbinu – sva tri dela su kvalitetna, ali su na određen način skrajnuta. PROKLETSTVO Pisac Dejan Đorđević je osamdesetih godina prošlog veka bio dobro poznat SF čitaocima. Pod pseudonimom Dejv…
Autošovinizam kao odbrana od estradnog patriotizma
Povodom predstave Suze i biseri Pre dve godine, na niškom URBAN FEST-u, neformalna grupa „Pera Detlić“ iz Kuršumlije izvela je predstavu Suze i biseri s jasnim ciljem da se beskompromiso ukaže na sve prisutniji šund i neukus koji prete da razore pravu kulturu i umetnost. Predstava s takvom idejom itekako je dobrodošla, ali u ovom slučaju mnogo je važnije na koji su to način reditelj i glumci pokazali publici šta je tačno šund a šta prava kultura i kako razgraničiti ta dva pojma. Sve i da su imali najbolju nameru,…
Poezija: Prostor i vreme
Za sve moje prijatelje od kojih sam udaljena prostorno Dobre vesti stižu iz svetskih laboratorija Vreme i prostor ne postoje Sve češće slušam Vreme i prostor ne postoje Ruke i lica koja mi nedostaju ne postoje Naše zajedničke priče i vragolije nema ih Bog? Velika prevara Koju su mnogi umetnici podgrevali U nedostatku današnjih saznanja Ni stari Vrag neće se vratiti iz kazana U koji je proteran da se krčka Možda nema ni nas na kugli zemaljskoj Ne znam Samo užasan osećaj praznine Oko kojeg se vrte naši mejlovi Naše…
Intervju: Beogradska otvorena škola – Obrazovanje i edukacija na prvom mestu
“Čupava Keleraba” stupila je u kontakt sa Beogradskom otvorenom školom (BOŠ), neprofitnom obrazovnom organizacijom građanskog društva koja postoji već dvadeset i četiri godine. BOŠ je osnovan početkom devedesetih, u vreme velikih političkih i društvenih promena u regionu. Beogradska otvorena škola već dvadeset i četiri godine usmerava svoje delovanje na edukaciju i podizanje svesti mladih o značaju neformalnog obrazovanja. Studije budućnosti, program dodiplomskih akademskih studija, koji je otvoren za studente četvrte godine osnovnih akademskih studija i student master studija, ove godine odškolovao je XXIV generaciju studenata. Jedan od projekata Beogradske otvorene…
Poezija: Mog anđela nema
Ti, koga ne znam gde da nađem, gde skrio si se pod okriljem neba, u koj još nemirni suton da zađem, ja tražim, al’ mog anđela nema… Što nisam ptica da se vinem u nebesa kroz oblake i oluje preletela bih na krilima vetra da još jednom nađem te, moj anđele koga nema… Al’ dođe dan i ti od mene ode dok rušili su se stubovi neba, meni okovi tame, tebi krila slobode moj anđele koga nema… Tad uz pratnju serafima svirala je tvoja violina i kidali su se oblaci…
Poezija: Vreme je smrti
Danas moraš dvaput da mi ponoviš sve. Možda je bolje i da ne opštiš sa mnom uopšte. Ovde je rasterećujuće lepo, ako saznam gde sam, javim ti gde je. Usput možeš uvek da svratiš do reke. Ovih dana vetar se igra Sa mojom kosom, ulazi i u moju glavu i prevrće moje misli, nastavlja dalje i duva celim mojim bićem. Žuto drveće se ogleda u Tamišu. Feniks, okrnjeno srce i velika polja, Na nebu sakrili su se u oblake. “Stolen dance” u pozadini Četiri galeba izvode performans iznad reke, Sunce…
