Proza: Pamti, pa vrati

Upravo sam na nekom sajtu pročitala: „Rekli su da pamtiš, pa da vratiš. Ja verujem da život vraća sam.“ Znači, neću da se osvetim, al’ se nadam da će život to umesto mene da uradi. Divnom, svilenom mašnom vezana zloba oko vrata onog koji izgovara ovo… Kad nećeš da se osvetiš nastaviš dalje. Ne čekaš da se osveti život, đavo, anđeo ili neko treći. Neću, zabole me i gotovo. Teram dalje, ne trošim vreme na tebe. Briga me. Živim svoje. Prevazišla sam. Pomirila se s tim, oprostila. Nije mi potrebno…

Intervju: Milica Janković – „Ne patim od političke korektnosti, ali podržavam različitost“

Evidentno je da su osobe sa invaliditetom u svakom socijalnom poretku manje ili više na margini društva. Neke države svakako imaju više, a neke manje uređene zakone koje bi im pomogle u olakšavanju egzistencijalnog pitanja i pružile osobama sa invaliditetom veća prava. Neke zemlje više obraćaju pažnju na uklanjanje arhitektonskih barijera ili uključivanje takvih lica u društvenu zajednicu. No, neke zemlje to čine u enormno manjoj meri. Različite političke ideologije, poput nacizma, su išle toliko daleko u svojoj diskriminaciji da su lišavale žvota pripadnike sopstvenog naroda samo zato jer se…

Poezija: Varljivo proleće 2017.

Ni najlepši ram ne može da ulepša sliku Ako je slika grozna Zapitaš li se ikada Gde to odlazi noć? Gde nestaje sivilo? Gde odlaze tmurni oblaci Vesnici smakosvetnih oluja Gde su alosni vetrovi Koji čupaju krovove i drveće Sve te pojave koje prkose lepoti i svetlu Nisu daleko i tu su U kućama U sobama U ljudima Kad god sam te zvao da prošetamo Ti si uvek nalazila nekakve izgovore Uvek si imala preča posla Uvek ti je više prijalo društvo nekoga Ko će samo da te iskoristi i…

Prevod: Sting – „Knjiga mog života“ (Sting – The Book Of My Life)

Pusti me da bdijem kraj vatre i sećam se mojih dana; i, možda je obmana svetlosti koju vatra oboji, ali, treperave stranice, mutne pred očima mojim, jedna su knjiga – a da je napišem – ja se bojim. Ovo je knjiga mojih dana, knjiga o mom životu, liči na oštricom noža presečenu voćku, i sad vidim da sve se otkrilo kroz ovaj presek – da neke tuge ima u svakom životu. Ako bi kao slagalica, kao besciljni lavirint bila čitana, onda je ne bih razumeo – do kraja mojih dana,…

Poezija: Pretnja, Čekalište/Egzodus i Stene

PRETNJA Moj brat živi u gornjem Gradu u donjem je Ad rat ključalo ulje iskrivljene telesine bez duše koje čekaju na vaskrsenje donji Grad preti gornjem senka svetlosti brat bratu ČEKALIŠTE/EGZODUS Parkovi pojila gradske česme pune nepoznatih nemušte dece majki i mlađih muškaraca bronzanog peskom oivičenog tena iz Sirije Iraka Avganistana zabiti Libije grlate Turske ispred naših vrata gledaju plodnu zemlju nagrađenu smećem i ravnodušnošću koja okružuje dokle im pogled dopire čekalište autobuske stanice pupka presečene vrpce Evrope hoće li moći pokidati sve konce mreže bodljikavu žicu hoće li moći…

Proza: Ona

A kada se sva svetla ugase Mesec nastavlja da sija. Te noći posebno je bio zadivljen zvezdama, njihovim sjajem u tami. Možda je to zbog sete koja mu se provlačila kroz telo pa mu se sve činilo sjajnije i srećnije. Nije osećao hladnoću koja je grlila njegovo iznemoglo telo. Bio je tako prazan a opet ispunjen pomešanim osećanjima. Stolica u kojoj se blago klatio nalazila se na maloj terasi njegovog stana, sa koje je mogao videti ulicu kao i stanove drugih ljudi. Ostavlja cigaru na pepeljari. Vetar raznosi dim. Prošla…