Oznaka: Autor: Josipa Lesinger

Poezija: Sredina

Administrator

Postoje tako neki ljudišto žive za početak i kraj s tobom važna jesamo sredina –ona surova stvarnost ona što se ne proživljava samaveć se međusobno gradi godinamaona koja je tako i bolna i dobraali joj nema kraja samo ide i tečekao Dunav i Sava –bukne tu i tamoali samo kako se ne bi stvorila praznina živa jei ostat će takvasve dokle god me sretno u snove ispraćaša ja te vučem za sobomjer zašto sama da stvaram sjećanja? Autorka: Josipa Lesinger Foto: Giorgi Lantos „Dunav“ (Pinterest)

Poezija: Muzika tijela

Administrator

Promatram te pogledom providnim – željna tijela romantičnoga ali istovremeno strastvenoga hajde, dozvoli mi da pustim muziku što veže, zbližava muziku francuskoga majstora za ublažavanje erotskih namjera zamolio bih te za ples ali onaj ležerno prljavi u kojem nema fizičkog vođe jer se i sama audio umjetnost ponaša kao takva važno je samo ostvarenje fantazije – dva tijela pripijena jedno uz drugo ruka ni na leđima ni na stražnjici – taman da se ostvari ravnoteža ležerno prljavog plesa Promatram te i želim potisnuti žudnju za tobom umom i tijelom božanskim…

Poezija: Dio a ne cjelina

Administrator

Tu i tamo prospem djeličak sjećanja po mokroj površini a površina bješe more poput ptica selica ali i zvuka u školjkama koje pronađemo tokom ronjenja tamo negdje – po sredini ili pri početku kapi prosute suše se i htjela ne htjela moram djelovati hitro što ako ih izgubim? što ako one ne znaju naći put do mene? tu i tamo pribojavam se gubitka nečeg meni važnog jer ako odlutam (ili sjećanja odlutaju od mene) hoću li nenamjerno promijeniti sudbinu ili će sve i dalje, bez djelička istih, ići svojim tokom?…

Poezija: Bosonog, ali sretan

Administrator

Hodao sam bos po žičanom putu bježao od samog sebe ali i sustava gazili su me moćnici i onako izgažen morao sam hodati gradom punim sustavno podređenih ljudi grohotni smijeh bivao je sve jači podmukli pogledi sjekli su mi noge a tišina između prolaznika i mene kidala mi je dušu i što ću, skinuo sam sve prljavo sa sebe obukao savršeno skrojeno odijelo i iznajmljeni kaput (ali uopće nisam osjećao težinu iznajmljenosti, dapače, osjećao sam se tako sretno u njemu, kao da si pripadamo) no, odjevnu kombinaciju učinio sam neobičnim…

Poezija: Staklene sjene

Administrator

Tišinom vezane dvije niti beskrajnosti i bezvremenosti otkrivaju mi sve što želim ali i ono što bih trebala znati vučem staklene sjene za sobom ne znajući što me čeka u prikrajku skrovišta snenoga u onom gdje se najveća ali i najjača magija događa – ljubavna bludna bolna ne okolišam niti sumnjam jer nemam u što nitko više ne želi staklene sjene (možda jer nisu kadri ni suočiti se sa vlastitima a kamoli sa ostalima) žalostivo otvaram i zatvaram vrata za sobom u korak s tišinom i istinom idem a ono…

Poezija: Mrtvac

Administrator

S kože mrtvaca sastrugala sam sve što se može sastrugati i nije mi smetao vonj koji je pružao (moguće da ga je smatrao zaštitnim nevidljivim slojem) ne pazeći na uljeze koji bi se mogli prikrasti i uhvatiti me na (zlo)djelu tražila sam davno urađenu tetovažu – znak da je boravio tamo gdje sam radila samo sam htjela uvjeriti oči u postojanje čovjeka s žutom kabanicom i očajnički velikom količinom nedostajanja htjenja, želja bez skrivenih a kamoli otkrivenih mogućnosti i uvjerih ih tako ushićena natočih si pozamašnu količinu vina u čašu…

Poezija: Besramno

Administrator

Kradeš mi pogled besramno uvlačiš se u stjenke moga krvotoka kliziš… hihoćeš se podno zjenica mojih i ispuštaš zvuke uzbuđenja zar si tako sretna? besramno skidaš sve loše s mene i nudiš mi čarobni plašt dobrote nemoj svatko je pola vrag pola anđeo neće me život maziti ako budem predobra radije mi daruj butelju vinjaka i jednosmjernu kartu do Pariza i dopusti da te odvedem gdje nitko nije – u apartman koji počiva na adresi „Duša 17L“   Autor: Josipa Lesinger Foto-izvor: Andreas Serano „Krvotok“

Poezija: Ćutanje

Administrator

Ćutao sam jer nisam mogao da kažem istinu jer sam osećao prezir prema rečima i video radost u tišini udaljavao sam se od prigušenog zvuka laži na meni je bilo da odlučim hoću li pustiti da sve ide svojim tokom ili ću još malo ćutati sve je trebalo da bude odigrano kako treba – k’o po špagi kako bi se reklo ali ništa od toga ni od jednog poteza nema vajde geniji uvek su voleli da igraju prljavo – ali opet da zbore istinu ili prosto nekada da ćute jer…

Poezija: Meduza

Administrator

Gledam te očima djeteta i usput skrenem pogled ka zidovima punih vlage ali i punih neizgovorenih i nenapisanih riječi punih misli, sjećanja i prigušenog svjetla dok je dvoje mladih ljudi bludničilo gledam te očima rodnog suncokreta i koricama knjige i ciglenim zidovima na kojima se tu i tamo nađe pokoja rupa – bila ona pokrpana ili ne, sve zavisi od novih generacija buntovnika gledam te i očima meduze i mislim si je li stvarno potrebno da ako me dodirneš da se opečeš o moje električno tijelo mislim si i je…

Poezija: San

Administrator

Imao sam san no, izgubio se na ivici tvojih očiju i sada ga tražim između prepona ljubavnih stihova pred svitanje u tvojoj spavačici koja ti savršeno pristaje i otkriva mekana bedra u kojima pronađoh svoj san čim je moj jezik pozvao i gornje i donje usne na ples… ples na kojem se spojiše naši uzdasi puni čežnje ali i požude za slatkasto slanim sokom stvorenim u mračnim kutovima sočne vagine. Autor: Josipa Lesinger