Zlatar, Uvac i njihova mistična okolina

Otprilike u februaru ove godine, rešila sam (iz više razloga) da uskoro odem na neku našu planinu, koju nikada ranije nisam posetila. Desetak dana provedenih u prirodi bi me sasvim preporodilo, a za mene ne postoji bolje mesto od onog gde se može negde popeti, nešto osvojiti i svašta naučiti. Već prema svojoj genetici, planine i tvrđave su oduvek bile moja sudbina… kao zapis u krvi koji nikakvi vekovi ne mogu obrisati. I svejedno mi je da li je krševito, strmo i strmoglavo, plodno, divlje ili gotovo sasvim pusto. Jer,…

Poezija: Izbor, Buđenje i Nož u ruci

IZBOR Kao komadine mesa Obešene o tavansku kuku Sušimo svoja pluća Dimimo naša srca Nema te u ogledalima Još cmizdre hodnici zgrade Još staje lift na nepostojećem spratu U glasačku kutiju ubaciću mrak Za mene više nema izbora Sastavljam krajeve sa krajem Kao loš zakon u Skupštinskoj proceduri Na koji moja savest Stavlja primedbu Hodamo Odavno hodamo Po oštrici nametnutog zla BUĐENJE Izgleda zaspah baš kad opšte buđenje poče Ko zna šta mi je s neba upalo u čašu Spravljam tinkture Povijam meleme Iščašeni zglob popravljam Teško je naći pravo…

Proza: Pita od svačega

Dimitrije beše neugledan momčić koji je tek nedavno navršio devetnaest, student književnosti i veliki zaljubljenik pisane reči. Pisao on pričice, eseje, i to bogami, još od osnovne škole. Slao je radove na književne konkurse, ali, nagrada nekako uvek izostane. „Veoma lepo pišete, imate jako dobar autentičan izraz, šteta bi bilo da to ne iskoristite… Treba samo malo da produbite radnju, proširite dijalog…“, stizali su komentari. Produbljivao on radnju, proširivao dijalog, pisao i pisao, pa opet ništa. Jednog toplog novembarskog dana, stajao je pred vratima kabineta svog profesora istorije opšte književnosti.…

Poezija: Smisao nevinog sveta, Mravi i Divlji divlji

SMISAO NEVINOG SVETA Nikiti Stanesku Gde su munje tu je i krik hladnoća MRAVI Mravi iz našeg stana su nestali primetili smo to tek kada smo se probudili iz naših pamučnih snova nestali su iz naše meke kuhinje nestali su iz lamperije što krcka nestali su sa bajkovitog poda okrunjenih kiselih zidova koje su tako veselo pomerali kao vešti tesari i dunđeri mi to nikad nismo uspeli mravi su nestali iz našeg stana istina je da im nismo zadali nikakav udarac ništa što bi ih poput ledenog talasa odbacilo tamo…

Demistifikacija Hrista u pesmi Nikole Živanovića

Hrist u crkvi N Nikola Živanović   Lirski subjekat stoji pred slikom Hrista. Ima ulogu posmatrača. Stihovi prvog dela pesme kao da su tok misli pesnika napisane, kao da dok piše paralelno se nalazi pred slikom Hrista. Čini nam se kao da smo uz njega dok ga posmatra. Predstavljen je sasvim drugačije u odnosu na ustaljenu sliku o njemu.   „Tako je mali ovaj Hrist. Čini mi se da bih ga mogao poneti na rukama; Suv, bez mišića, perce anđela. Nije bilo nikakvo čudo što su Marije Našle grob ovoga…

Pozorište: „Duge noći i crne zastave“ – Naslov zanimljiviji od predstave

Narodno pozorište u Nišu decembar 2015. Režija: Ivan Vuković Očekivalo se da pozorišna adaptacija romana „Duge noći i crne zastave“ bude prava poslastica i za ljubitelje teatra i za verne čitaoce Dejana Stojiljkovića. Posebno je publika u Nišu, rodnom gradu Stojiljkovićevom, od ovog poduhvata očekivala mnogo, možda i previše, što se na kraju pokazalo krajnje pogubnim. „U zemlji u kojoj se istorija prepravlja i po par puta za jedan ljudski vek, teško je odrediti šta je mit, šta je podatak, šta propaganda, a šta je i zašto u senci“ –…

Proza: Četvrti sprat, prozor, vi i ja

Gledao sam sa prozora na četvrtom spratu kolonu vozila koja se tog predvečerja sporo kretala kroz centar. Crvena svetla polako su se micala i svojim putem odlazila. Ti ljudi išli su putevima svojih života automobilom, ali bilo je i onih koji su išli pešaka, svojim nogama u starim patikama. Svi su oni znali kuda idu ili su se barem pravili da znaju. Svi su imali neku pretstavu o svom životu, baš svi u tom gradu osim, naravno, mene. Dve policijske patrole se provukoše i po nečiju sudbinu odoše. Malo kasnije prođoše i kola hitne pomoći…

Proza: Posle mnogo godina

Veoma često, u maju, ima dana koji veoma podsećaju na one tople, julske. Kao da leto žuri, usplahirano i puno žudnje, da što pre pokaže svoje zanosne čari… Ni ovog, dvadeset prvog maja godine 2005. nije bilo drugačije. Čovek, verovatno na pragu četrdesetih, ali kome je zbog tamnih naočara za sunce i velikog elegantnog šešira zaista bilo teško odrediti godine, išao je trotoarom, povremeno brišući znoj sa čela. U ruci je nosio mušku kožnu tašnu kakva je tih godina bila veoma moderna, ali i označavala ljude iz najobrazovanijih slojeva: nosili…

Poezija: Lidija

Ti nisi vredna da zbog tebe patim Jer nemaš dušu, a srce ti je kamen, A treba malo, samo jedan plamen, Iz očiju tvojih da se tebi vratim. Kraj nogu bi tvojih život da prekratim Tvoj osmeh svaki ko sudbine znamen, Prihvatam – spolja čvrst i stamen, A u srcu jadan, i kako da shvatim Da me nećeš nikad, to su tvoje reči: Nikad, nikad više, drugi ti je preči, Ja sam za tebe još jedan u nizu Prolazan i bivši, sad i napast mučna Koju i ne vidiš, osorna…

Intervju: Josipa Lesinger – Poezija kao stil života i psihički dom

Šta poezija zapravo označava? Ako konsultujemo romantičarsku epohu možemo uočiti da je ona dar od Boga koji je namenjen pojedincu. Pesnik je u romantizmu, slično kao i u antici, neko ko poseduje božansku iskru, neko ko je blizak bogovima. Kraj devetnaestog i početak dvadesetog veka unosi određenu dozu prevrata, koja svoj vrhunac doživljava jasnim utemeljenjem avangardnog pokreta. Tada poezija i umetnost u načelu bivaju oslobođeni elitističke koncepcije. Pruža se mogućnost da poeziju svi čitaju, ali i pišu. Stoga definicija poezije u savremenom ustrojstvu može biti nešto što je lično, ali i…