Proza: Četvrti sprat, prozor, vi i ja

Gledao sam sa prozora na četvrtom spratu kolonu vozila koja se tog predvečerja sporo kretala kroz centar. Crvena svetla polako su se micala i svojim putem odlazila. Ti ljudi išli su putevima svojih života automobilom, ali bilo je i onih koji su išli pešaka, svojim nogama u starim patikama. Svi su oni znali kuda idu ili su se barem pravili da znaju. Svi su imali neku pretstavu o svom životu, baš svi u tom gradu osim, naravno, mene. Dve policijske patrole se provukoše i po nečiju sudbinu odoše. Malo kasnije prođoše i kola hitne pomoći…

Poezija: ***

Ne razumem poriv za ubijanjem. Možeš ubiti bubu, ali nećeš ubiti i strah od iste. Možeš ubiti i čoveka, lagano rezbareći zidove gušterače. Ili mu smrviti maljem skelet i slušati melodiju kostiju koje se uvijaju pod zvukom isplaženog jezika. Možeš ih ubiti na milione i postati bard krvavih pirova. Ali nećeš istrebiti Čovečanstvo. Autor: Milica Milošević