Reportaža: Željko Đurović – hrabrost, integritet i doslednost

Hrabrost. Da je trebalo da nekako najavim Željkovu izložbu, na otvaranju, 30. 11.2016. u Galeriji ULUS, najpre bi mi ta reč pala na pamet. Neke reči i neki ljudi ne traže ništa, ali su potrebna dodatna objašnjenja. Ako ste ikada videli Željkove slike, grafike, bilo koji od njegovih radova…ipak bi vam se neke druge i drugačije reči učinile prikladnijim, hijerarhijski i prioritetno posmatrano. I sada, kada se u ULUS-u okrenete oko sebe, šta vidite? Mistične žene, rogove, mediteranske motive, vrlo specifične boje, simbole… a šta osećate? Ako ste se nekada…

Nedovršena pripovetka Laze K. Lazarevića

SEKCIJA I   Usednem na konja i dođem u sresku kancelariju. Zastanem pisara Iliju, s dva-tri seljaka. On nešto pisaše. Seljaci sedeše na dugoj klupi kraj zida. To je bio najinteligentniji srpski činovnik koga sam ikad video, pa ipak, pored četvoro dece i trideset i pet godina, beše on samo sreski pi-sar. Njegovu pamet poštovao je i cenio svaki starešina; štaviše, svaki je i javno i tajno za njega dobru govorio, jer Ilija beše čovek koji nigda nije na paradu izvodio svoju pamet, te, dakle, za njegovu okolinu ne beše…

Intervju: Tea Nikolić – Šuma blista, šuma peva…!

Tog jutra, 20. oktobra, sedela sam u kafanici „Drvo javorovo“ i dopade mi čaj „Pustinja“, mada sam želela drugi. Tog drugog, igrom slučaja, nije bilo u tom trenutku. Iako sam ja želela najaromatičniji čaj, a dobila „Pustinju“, ispostavilo se da je i taj čaj vrlo aromatičan. Nije bilo greške, iako sam i dalje imala osećaj da me nekakva pustinja stalno prati. Ili ja nju. Ili ona sve nas… Razmišljala sam ponovo o simbolici, baš kao i dan ranije kada je moja sagovornica, Tea Nikolić, izabrala ovo lepo mesto kao mesto…

Zlatar, Uvac i njihova mistična okolina

Otprilike u februaru ove godine, rešila sam (iz više razloga) da uskoro odem na neku našu planinu, koju nikada ranije nisam posetila. Desetak dana provedenih u prirodi bi me sasvim preporodilo, a za mene ne postoji bolje mesto od onog gde se može negde popeti, nešto osvojiti i svašta naučiti. Već prema svojoj genetici, planine i tvrđave su oduvek bile moja sudbina… kao zapis u krvi koji nikakvi vekovi ne mogu obrisati. I svejedno mi je da li je krševito, strmo i strmoglavo, plodno, divlje ili gotovo sasvim pusto. Jer,…