Imali smo prilike da razgovaramo sa Zoranom Grujićem Grujom, srpskim književnikom i istančanim pripovedačem. U Grujićevim delima zatičemo upliv epohe realizma 19. veka, što najbolje uočavamo kroz prizmu mnoštva različitih detalja. Tematski sloj je veoma raznolik, a ambijent obiluje širokim spektrom likova. Zoran Grujić u srpsku književnost vraća i ponešto od naše narodne tradicije, odnsno folklornih elemenata. Stoga ponekada stičemo utisak kao da čitamo predanja koja su se u narodu prenosila s kolena na koleno. Takođe, veoma je interesantan i upliv demonoloških motiva, kao i paranormalnih pojava. Kako i kada…
Autor: Administrator
Poetika Branimira Štulića
Snaga pisane reči uobličava kroz vreme duhovne bitnosti, iskustva, snove, misli, želje, poruke i strahove čuvajući ih od nemani zaborava i prenoseći kao gromoglasni šapat ka srcima onih što osluškuju i traže. Rock and roll, jedinstveno duhovno iskustvo proizašlo iz bogate blues tradicije ,,croonsa”(žalopojki) i ,,field hollersa”(dernjava s polja) obojenih melanholičnim tonovima dvanaestice, duhovne snage spirituala i gospela evro-afričkih korena, klavirskih improvizacija ragtimea i afro-američke razigrane impulsivnosti jazza, dao je kroz vlastiti autentični izraz bunta i različitosti pun doprinos svetu poetike, pisane reči uzburkanih emocija-ogoljenih i sirovih do granica izdržljivosti. …
Lupa kosmopolitskog „Bebita“ – prikaz romana „Bebit“ Luisa Sinklera
Sređujući kućnu biblioteku, uživala sam u tom društvu stranih i domaćih erudita, kao i u brojnoj kolekciji, koja je izašla iz pera mnogobrojnih ženskih predstavnika tog belosvetskog književničkog društva. Počastila sam ih novim policama sa kojih su mi se, udobno smeštene, ponosno osmehivale. No, iz prikrajka dozivala me je jedna, tražeći da ponovo zaronim u imaginarni svet Zenita i Luisovih Cvetnih visova. Nije to bila molba, već izričita naredba, da ponovo pročitam Sinklerovog „Bebita“. Tipično prodornog vodolijskog intelekta, Sinkler Luis je svoj spisateljeski proboj doživeo, objavivši 1920. godine, svojevrsnu „kritiku“…
Dubok ambis Visokih Dečana – prikaz romana „Zidanje ambisa“ Branislava Jankovića
Još je iz narodnih predanja poznato da je podizanje monumentalnih građevina bilo praćeno velikim žrtvama – a često i nasilnim žrtvovanjem ljudskog bića čija je jedina tragična krivica u tome što je odabrano da svojim stradanjem umilostivi više sile koje se protive podizanju velelepne građevine. Branislav Janković je maltene već u naslovu svog romana naznačio da je izvorni motiv preuzeo iz narodne tradicije, ali je istovremeno naznačio da je taj motiv potpuno preokrenuo, i metaforično i bukvalno, jer dok u pesmama i legendama građevina teži nebu i ovozemaljskoj lepoti koja…
Poezija: Ljudi
Zarađuju za ć/živote,Ustaju rano i tihim se koracimaSpuštaju u ok(n)a,Jednako se plaše dana i tame,Žuljeva se svojih srame,LjudiZarađuju za (p)ok(r)ove. LjudiRastežu svoje t/penzije,Rano si rake kopajuDa potraže (u)mir,Jednako su živi i mrtvi,Počast budali, počast žrtviLjudiĆute jer t/krpe. LjudiNe znaju da li su d/pošli,Rado podmeću kičmu iMalo bubrega i v/pluća,Hladna su ovdje ljeta,Dobitna uvijek je šteta,LjudiNe znaju za v/bolje. Autorka: Aleksandra Lekić Vujisić Foto: Pinterest
Poezija: Triangl
Živim sa ćerkom i psomu garsonjeri koju nam je dogradio moj tataod penzije I osim što prebrojavam lezije i hvatam zjale ne radim ništa korisno Loš sam primjer majke, ćerke i uzorne građankea o atributima žene ne bih ni kroz linije tanke i široke – maruša i šušabi dotrajale na preskoke ležim kao mrtva riba koju tek ponekad struja talasa prodrma Ćerka mi je pijanistkinja uvijek me nekako naštima zbog nje se još ne puštam niz vodu i plašim struje da me ne zdrma ispod tuša Živim sa ćerkom i psom u malenoj garsonjeri što nekad je bila golema terasa gdje…
Poezija: Vremeplov
Atrofiranih osjećajaZa sve sem za korjenePuštam se pticamaDa me raznesuI da isklijamIz ničegaIz betona i kamenaKao Suncokret krajputašDa na kraku sunčevog plamenaDignem glavu ka nebuI udahnem svoj vazduhI svoju voduDa na svome usahnemI prospem se u sjemeBezimena da sebe nađemI šaka punih svoje zemljeVratim se kroz vrijemeU davni spokoj… Autorka: Jelena Kovačev Foto: Pinterest
Aforizmi Nedeljka Neđe Paunovića (I)
Po svemu sudeći najbolje se razumeju u agronomiju.Svuda su po svetu naš živalj – rasejali.Začet sukob mišljenja rađa plod razdora.Kad nemam adekvatnog sagovornika pričam sam sa sobom.Kada bude našao svoje drugo „Ja“, biće kompletna ličnost.Nekima potrebe ološke veće neg’ fiziološke.Teško onom glasu razuma koji počiva nemuštim jezikom.I čista sreća ima primesa – prljave igre!Čekanje bolje budućnosti prekraćuje se i u – „sačekuši“.Za odlazak u materinu ne treba platiti drumarinu!Držeći se političke linije stigao je do krivulje.Šta će nam kulturni centri kada je nekultura u epicentru!Na pomen „pecanje“ kod crva se…
Poezija: Život; Izdaja
Poezija: Plazimo se
Plazim se hladnoći,žutom lišću na betonu,mojoj senci koju ne vidim.Poezija je moj emotivni ćošak.Muzika – pražnjenje.Ti si postala mekša od juče.Mekoća te čini zrelijom. Razlistavam svoje misli,iz njih izlazi zebnjaza budućnost oblaka,koji su svakog dana sve crnji. Preslistavam album…Žute mrlje na fotorgrafijamaobjašnjavju korozijunašeg zajedničkog života. Opstanak je poduhvat u koji smo se upustili.Safari park u kome su životinje mrtve.Zaleđeni put iz kog isparava magla. Plaziš mi se sa troseda, dok jedeš voćni kolač.Usta su ti umazana od šlaga.Bosa stopala hvataju ritam muzike sa radija.Ne dam noći da ugasi dan.Ovaj dan…
Poezija: Majci
*Izbor iz zbirke pesama „Kalem“ gledam ti lice u magli tamenas dvije samekonac i igla na svjetlu svijeće bora se čelou slabo tijelostarost je stigla ušivaš porub na mom rukavupovila glavuda vidiš bolje imala uvijek da sve istrpiši mene skrpišskladište volje i ne znam kada mi je promakloda te dotaklogodina breme i ne znam zašto dani su teklia nisu reklida me pripreme da jednog dana neće te bitii konca nitiušiću sama i da mi ništa faliti nećeko plamen svijećei nad njim mama Autorka: Željka Vračević BIOGRAFIJA Željka Vračević je rođena…
