Poezija: Alienatio

Znaš li da negdjepostoji jedanogroman svijetograđen trnjem i zidinama u čijim malim, a dubokim pukotinamaniču božuri i divlje ruže znaš li u njemu da nikog nemasem oka dva prozirne boješto vide lice u oblacima ijednih malih pokislih rukukoje u noći miluju nebo znaš li da zemlja tu ti je rodnaiznikla travu zgaženu čežnjomi za nju jastuk je prikovala nakojem spava poznat ti neko znaš li koliko sjemena tvogse u toj travi posadilo znaš li da ime ti je vezenou jastuk taj na kom se snilo i da te mnogo, beskrajno…

Poezija: Velika očekivanja, S jeseni, Femina spongia

VELIKA OČEKIVANjATražili su da im priča o životu šta je znalatražili su da im pjeva i ona je zapjevalatražili su da im cvjeta prosula im se u behartražili su njeno tijelo i dobili, kao pehartražili su da im piše nizala je pisma redomtražili su da ih hrani punila im usta medomtražili su da ih sluša pretvorila se u uvomolila je da ostanua niko je nije čuoponijeli su sve sa sobom što im je na dlanu dalagledala je dok odlaze i za svima zaplakala S JESENIProzor na kip, šuštanje kiše uzdiše…

Poezija: Vešeraj, Titanik, Natalna karta

VEŠERAJKiša lije niz obraze i fasadespiraju seustajale fleke srdžbe malodušnostnakupljena buđ taštine čamotinjaprljavština lakomostigrad i ljude bar na kratko osvježilone zaudara na trulež TITANIKDržim se za tvoje grudi ko za deblona pučiniprestrašena da nas nešto ne povučeu vrtlogeda li da ti kažem hvala što još nisi posustao pod težinomil’ prepustimtalasima tvoga dlana da me njišujer je odveć u kalupu tvog pazuhamoje kopno NATALNA KARTAU jesen mog rođenja nebo je kišompritislo zemljunije izdržala potopvišak vode i dan-danas nadolazi s pljuskovima i otiče potocimaniz obrazeu pamučna polja jastuka Foto: Pinterest Autorka: Željka…

Poezija: Plač; Bura; Kiša

PLAČDvije su rijekeplavile zoru jedna od slutnjerasutih slikapustih vidika druga od ćutnjepropalih snovatuđih okova i dok njihov žubor glasnou koritu ovih venaodjekuje izvan kože niko drugine vidi ihi ne čuje BURATako bih noćas sklopila oči uz širom otvoren prozordok talas vjetra u krošnji šušti i kiša sipi da se na njedra spustilo nijeneko rđavo sidro tjeskobe štopristanište spokoja ljušti apaluba duše škripi KIŠAKappo kappo napukloj ivici kadekaplju sa sljepoočnicau njima bruje poraza trubesa borbenog polja nade kappo kappo trulom oknu prozoraobasjanog u gluvoj noći štopred maglom poginje glavu dokneutješno plače…

Poezija: Gernika

metro je punpognuto čelo lupka od prozorkao od stablo djetlićev kljun kažiprst struže zanokticepo lijevoj stranimoždane maseprolaze skice nad lavaboom javnog vc-anapuklo staklood lica pravi Pikasov rad pod đonovimamokrim od kišeasfaltirana ulica dišei tuđi grad nešto mi falii taj je malizakržljan diospleten u lance mog DNK melanholijaljudskog oblikanedovršena na platnu slikapostajem ja Foto: Pablo Pikaso „Gernika“, detalj (Wikipedia) Autorka: Željka Milinčić

Poezija: Moj grad i ja

kupa se nebo u predvečerjui žute vatre jesenjeg suncaulice grle pod nogom šuška opalo lišćei preplašene zvonom ka nebugrlice hrle ćutimo sami moj grad i jao sjećanjimako stara dva ratna drugara svako na svoj način je skrioosakaćen diopostojanja u dnu ormara slušamo šum krošnje kestenjana strunama granakoje okida prohladan vjetar i obostrano pružamo rukeko povezanipupčanom vrpcom u milimetar opet mu tražimda nam ko nekad sklopljene čvrstou pesnicama palčeve drži dok suton-plamen nebesa pržida srce mojei moga gradajoš malo izdrži Foto: Pinterest Autorka: Željka Milinčić

Prikaz knjige „Kopenhaška trilogija“ Tove Ditlevsen

Puteva trista za bijeg iz djetinjstva Svi žurimo da odrastemo misleći da su nam svi snovi, želje i ambicije zarobljeni u okovima djetinjstva koje ne pruža dovoljno slobode odlučivanja da život krojimo isključivo po svojoj mjeri. Sa druge strane, proces prilagođavanja svijetu odraslih u kojem se odjednom nađemo, prilično je mučan i bolan, jer sa odlukama dolaze i odgovornosti, sa odgovornostima i posljedice. Neko se u tom vrtlogu snađe, sazri, preoblikuje i odlučno istraje u namjeri da uskladi vlastite potrebe i ciljeve sa surovošću života, dok drugi u silnoj želji…

Poezija: Kada odem

kad jednom odem u svitaj zorei tuga naglo ureže borepod okom koje suzu će kriti topao vjetar nek’ za mnom dunei šumom lišća okine strunešto u avliji neće me biti ko će da pušta svežanj balonada lete visoko do avionadok kao lađa plovi nebom prestaće pjesma ptica na graniko će u suton da ih nahraniizmrvljenim, starim hljebom otac sa čašom će u duetukao da nikog nema na svijetuu hladu loze da samuje ponekad u snu ime mi zvatii niko drugi do stare matineće znati šta mu je a njoj u…

Poezija: Čežnja

posmatram s krova daljine plavei sitne glaveprolaznika žurno se roje kao u travisvici i mravijednakog lika oblaci jezde i lahor piricvjetni šeširiniz korzo šeću i niko od njih ne diže okogore visokogdje rode slijeću pritišćem grumen želja u džepupo vrućem crijepuprosipam maštu i sanjam rijeku i orlov leti ružin cvijeti staru baštu i tražim oblak u boji srebrada me pod rebrauhvati krišom odnese tamo gdje smokva rastei male lasteplešu sa kišom gdje mi je biće do srži tkanoi sazidanood zore rosne gdje su mi stope srasle u korui svaku poruzemlje…