Sređujući kućnu biblioteku, uživala sam u tom društvu stranih i domaćih erudita, kao i u brojnoj kolekciji, koja je izašla iz pera mnogobrojnih ženskih predstavnika tog belosvetskog književničkog društva. Počastila sam ih novim policama sa kojih su mi se, udobno smeštene, ponosno osmehivale. No, iz prikrajka dozivala me je jedna, tražeći da ponovo zaronim u imaginarni svet Zenita i Luisovih Cvetnih visova. Nije to bila molba, već izričita naredba, da ponovo pročitam Sinklerovog „Bebita“. Tipično prodornog vodolijskog intelekta, Sinkler Luis je svoj spisateljeski proboj doživeo, objavivši 1920. godine, svojevrsnu „kritiku“…