Na glavi ptica pravi gnezdoPacov se uselio u stomakBube ulaze u uvoMravi su mi u dupetu Nepomičan, danima stojim na uliciNa istom mestuČekam hitnu pomoć, da me odvezeu nepoznatom pravcu Niko ne dolaziJa i dalje čekamNeću odustatiČekaću koliko god bude potrebno Kad budete mogli, vi dođiteNema žurbeNadam se da još uvek ima mesta O, eno komšije Godoa!OdlaziI on je odustaoNisam to očekivao od njegaLjudi se menjajuJa ne!Neću se pomeritiNi makacČekaću ovde dok ne postanem prah Nemojte me zaboraviti Foto: Pinterest Autor: Bojan Lojković
Oznaka: Autor: Bojan Lojković
Poezija: Cela
Daj mi deo sebe.Malo parče tvoje kože.Delić tvog sna.Mali prst.Ceo tvoj osmeh.Jednu suzu.Daj mi bar nešto,nešto što ću nositi u džepu svog debelog kaputa…Da me podseća na tebe.Na koru narandže koja miriše u parku.Miris parfema koji cepa nozdrve.Okupano telo.Friško. Toga se sećam dok hodam ovom hladnom ulicom kasno noću.Nema ljudi,samo mrak i ja.I poneki pas.Gladan mršavi pas.Kao ja.Istrošen i bedan…Bez tebe ja ne postojim.Nema me.Ja živim u vazduhu, kao prašina.Vetar je moj dom,zato mi daj parče tebe,da ga zasadim u sebe,da mi ponovo izrasteš…Cela. Foto: Pinterest Autor: Bojan Lojković
Poezija: Borba sa stihom
Maskirana senka suncaizražava stanje nebaŠkrabotina na papiruiskazuje stanje uma Sunce je uvek u pravupustimo ga neka goriVatru ne treba gasitidokle god nas grejeVoda je autostopervečiti statista Vodopad loših misliobrušio se u mojoj glaviŠkrabotine se množeFikcija postaje stvarnost Lomim olovku u znak protestaNe želim da budem osuđenik u stanuAuto-sprejom, na zidu ispisujem žvrljotineSvrha stvarnosti će oživeti u meniUobličiću dan, da bih razumeo noć Svakog dana poništavam sebesvoje postojanjeloše misli i odbeglog BogaSutra ću pobediti stih Foto: Pinterest Autor: Bojan Lojković
Poezija: Beng, beng, beng (Ostavljeni u mraku)
Lepljivi dani u istrošenim gradovimaponavaljaju se kao redovi mravau potrazi za zimnicom Ljudi sa rasečenim usnamagegaju se cik – caksavijenih leđasa bolom u stomaku Ne vidi se krajZaboravlja se početakOd ustanka smo svi digli rukeŽmurimo na putu ka ambisu Devojčica vrišti za svojomizgubljenom lutkomDečak je upucavasvojim plastičnim pištoljem BENG, BENG, BENG Odzvanja sa televizora u dnevnoj sobiKauboj pebeđuje Bez emocijaBez empatijeBez nadeBez smeha Ostavljeni u mraku Foto: Pinterest Autor: Bojan Lojković
Poezija: Kokosom budim kamen
Pesnica udara u zidŠaka lupa šamarPrst je u oku Vruć vazduh uspavljuje Zenica je u obliku vatreGledam kako se požar širiDim je u nozdrvamaGušim se od ovog usranog života – Zabranjeno ti je da gledaš pravoSpusti glavu!To su nova pravila ponašanjaGovori mi ćelavi čovek u šarenoj košuljii firmiranim patikama Pao si na podPodigni se i kreni da hodašIli nemojBolje puzi da te ne obori ljudska glupost Sedam u prvi avionLetim na drugi kraj svetaNa pustom ostrvu samKokosom budim kamenNožem rezbarim drvo,kopam utrobu,da uđem u nju i ponovo se rodim Foto:…
Poezija: Hrabri samurajski ratnik
Hrabri samurajski ratnik,smoren sedi u svojoj kućiMač mu je iznad krevetaVeliki sloj prašine se nakupioNema više sa kim bitke da bije Hrabri samurajski ratnik je otišao u penzijuŽivi sam u staroj brvnariNema komšija u bliziniDa ih ima, već bi ih pobio,jer on ništa drugo ne zna da radiNema ženu, jer bi i nju ubioAko ne ubije bar jednog živog stvora,taj dan je izgubio smisao Hrabri samurajski ratnik gladuje,jer ne zna ni jaja da ispržiPoražavajuće je sve toIzgubio je svoj identitetPo ceo dan leži u krevetuČeka dan kada će se ugasiti…
Poezija: Iza slike
Iz tvojih očiju isijavaPolarna svetlostKoja određuje daljinuNašeg odnosa U tebi raste divlje cvećeKoje je nemoguće iščupatiPuno je trnjaKoje te čuva od zrelosti Kad jednom odemA otići ću kad skupimDovoljno snageKad naučim da volimI odgonetnem emociju Tada ću znati da izvučem zaboravIz glave drugog čovekaI zasadim ga tako blizuDa mogu da ga dohvatimKad god mi zatreba Telo šapuće osetljive stvariKoje se ne govore naglas Uvek će biti teško razumeti teZato više ni ne pokušavamOdustao sam od želje da te odgonetnemDa saznem šta se krije iza slikeIskrivljene žene pune boja Telo se…
Poezija: Zaboravljeni trzaj
Menja se ljudski rodVeštine su nasukanePlanine smrznuteŠume goreTalasi su postali pepeo Čovek treba da se ispravi, da hodai da čeka da se završi život Video sam rakuu zelenoj travipod sunjđerastim nebomkako se širi i jede zemlju Topotom svog srca ja vučem vozovei pomeram stene Ljudi sa belim šeširimanesrećni su kao mrtav pasLopatom kopaju svoje srceda pronađu mesto gde stanuje sreća Ubaci zaslađivač i napravi balans Razvučena koža od bubnjaispušta borbenu muzikuu znak onih koji plešusa kopljem u ruci Misli su mi na drugoj strani sobespremne da iskoče kroz prozor Vraćam…
Poezija: Prljava, pokvarena pesma
Pričao sam sa pesmomPesma je plakalaI ja sam plakaoPosle smo se smejaliA onda sam zatvorio knjiguĆutao sam jaĆutala je pesmaViše nije imalo šta da se kaže Čovek u stolici za kampovanje,Pas sa obešenom facom,Zaboravljeni su u kratkoj mračnoj pesmi.Miris ovih stihova ostaje u meni. Prljava, pokvarena pesmauhvatila me je u svoj zagrljaj.Preporučena knjiga nije ostavilaželjeni utisak. Foto: Pinterest Autor: Bojan Lojković
Poezija: Kamena pesma
Odlepio sam zidove kako bih video tvoje kostikako se prepliću u zagonetku usporenim pokretimakoji me odvode na pogrešan put. Pepeljasti mačak, čuvar ulice, nadrkano me gledadok prolazim pored kamenih zidova. U toj ulici izgubio sam noć. Iza metalnih zelenih vrata,dok sedim u ćošku,razmišljam o prolaznosti Ulazim u područije izuzetnih odlukada se izbavim iz stanja ravnodušnosti Izlupao sam misli čekićem za mesone bih li shvatio suštinu izrečene istinekoja boli kao žučna kesa Na zidu visi izrezbarena slikanapunjena bojom.Na njoj devojčica krvavog nosačuči na zelenoj travi Čovek sa litice viče:Gladan sam života.…
Poezija: Bunker
Ispljunuću zaglavljeno meso između dva kutnjakaStrahovi mi pomažu da oživim pokrete lutka iz ćoškaBujanje ulice postala je navika isprekidane stvarnostiBezazlen pokušaj bega od učmalostiVidim more kada pada kiša Odneće mi rukeOteće mi nogeIzlomiti glavuOdrezati ušiZašiti usta Cepaće me, postepeno Hvatači vode!Duvači vatre!Upijači vetra!Gospodari vazduha! Odbranite me Unutar šume našao sam mestoSagradiću bunkerNastaniću se u rupi U gornjem svetu ništa se promeniti neće Treba mi prostorDa napišem pesmu…Makar i pod zemljom Foto: Pinterest Autor: Bojan Lojković