Poezija: Neriješena

Pjesma Tuizmeđu dvije nepoznatenastanila se jednačina bez načinaJednočinka našeg stradanjaodigranana neriješenoDrama bez raspleta Tusam ti stala na crtulopta dobačena niotkudaVatra posred studavječita peripetija Tugdje igrali smo na skorOsvojili sve svjetove skorozvijezde dotaklipa se spotakliJa još lutamhroma bez oslonagdje ni zore ni ćuka Tugdje igrali smo Aske i vukaDotakli pravi životu zenita žaropečiniuobičajeno odsutan u kolotečiniGdje udarali smo penalena žvale na vječito neriješenoodriješenih rukuZavezanih u mukučvoru torizmeđu žice i pištaljkeGdje nam je zazvonilotlačilo pa ozračilomjesto pod suncemnad vrhuncemtek da bi nas spržiloDo kojeg smo odrali stopalaod aspere do astrezarad par zvjezdanih…

Poezija: 100 godina sa Aleksandrom Kolontaj

A htjela sam da vas štitim i branimda sahranim svako sjećanje na bolne zametke i amanete na društvene nepravderovove i u korov zarasle krovove  Htjela sam da vam oči izbodem zlatnom kopčom da progledateDa odglumim ležećeg policajca kurvu s ćoška ulice  udovicu sveticugrešnicuboksersku vrećupljuvaonicu  sam htjelasamo da vama lakše bude  Da se smanjim na zrno graškasivo popodne bez vazduha daška da budem glas one prve trubei naoštrene na tocilu sablje ralo od motike i grablje da od kolijevke do groba svaku rak ranu iskopa i prva u nju dragovoljno legnemHtjela sam za vas zube da stegnemda vas u tijelu bojažljivog…

Poezija: Moja žena

Godine kada sam postajala žena jedu trutovi i bogomoljke Nakon čuvene osme sjednicei neke jogurt revolucijedavnašnje Ja – smotanatek stidljivo otkrivamupijam Simon vrelom peglom preko svake novonastale nošnje i boljkenju – okarakterisanutek kao pratilju najpoznatijeg mizantropa  (Ko će da me uči kako se čupaju trepaviceizbjeljuje lice i briju noge?)ustaje poslije skokamačkasto proteže…– žene iz moje porodice rade u dvije smjene Imam samo njuu vremenu u kojem ona postaje oni obratno dok sve oskudnije i sve tješnjemarširaju mas-medijalne horde bez štita i oklopa a svaka Kvazi-nova Amazonkaispod čijeg se pojasa odjednom zakriva svaka ženska suknja gazii zadobija pravo glasa  I svi odjednom…

Poezija: Antihristkinja

Da nisi onda moje – kako si ga nazvala: otcjepljenjene potrebu za pronalaskom sebekoje s današnje tačke gledišta zrele žene mogu još samo uporediti sa separacionim strahom djetetamirisom tople mokraće –proglasila za krajnju i konačnu drskost nepopravljivog narcisa preko koje ne možeš da pređeš ovog puta mogla bi da vidiš kako poslije svih ovih godinaa mnogo ih je i mnogima brzog leta stižu na cilj i dalje potrebujem pola dana da se izmolim sakupitiustati iz krevetabarem dva usporena filma namotana oko duplih čarapa dugih gaća i vunenog prslukaod spoljnjeg svijeta…

Poezija: Lutka od krpe

Dan u kojem Crnjanski preko Nađe ulazi u moj životkao dijete naopako rođenoforcepsomodrezao je moje posljednje napore da se uklopim u propisomutvrđene standarde(Nađa je ruska plemkinja na imaginarnom tronu)Ona živi od šivenja krpenih lutkiu Londonuu vrijeme koje bezglavo žurihuktiOnamilinadivljina jedna koja prodire u civilizacijuneobuzdanost koja ne poznaje matricukrpi njene zagađene genocidne otvoregordo ćuti i trpi Dan u kojem se rađam kroz Nađudan je u kojem puštam štakoreniz kanalizacijuspaljujem papirnate brodićepljujem na Evropu– a zapravo je dan mog biološkog rođenja obilježen pucnjavom i sadnjom jednog vitog borarukom mog pijanog ocaosvetnika tom…

Poezija: Izvod iz matične knjige rođenih

Rodila sam se pod crvenom zvijezdoma raslazagledana u onu Mikinu plavu Nije trebalo da ih lovim strasno/zvijezde/već da gledam preda seNisam tada znala da sama ću sama postati najveći neprijateljbesportfeljoka zgasla Zatočenica ubijelim kočijama što preko polja jezdeda će se kola svakana meni slomitii svaka me rđa nagristi Trebalo je da izučim diplomatijunabubam neku taktikunabacim blaziran kezdisjunkcije ekskluziv/ili da se makar zavučem u mišju rupu/dok sve ovo prođeglas se kiča i zatrovane krvi stišapa da s bezbjedne udaljenosti iscrtavam maršrutuputau kokošijim kostimau graškamana čija isturena mjesta još samo moja tvrdoglava…

Poezija: Histrionka

Bacala je korpice od tijesta golubovimaispred starog Mogrenaa jela samo jagode u želeu Želja ta željica pusta  pjena na usta svima Skakala je školice i hitala u vodu žabiceatrakcija za turisteta mala obijesnaSmotala bi cijeli svijet oko malog prsta kad bi htjelaA prst da joj daš ruku ti do lakata izjela Uvijek su joj oči bile gladne Htjela bih da joj doviknem sa epiloške pučine dobacim joj uže sa Svetionika: ,,Čuvaj se! Upropastićeš se!“ Ali ne mogujer ona je tek na prologukaraktera histrionskata mala zvijezda morskata ribica od zlataajkulama hrana Htjela bih…

Poezija: Egzistencijalna

Još jedan moj dan:je upao u egzistencijalne problem/i nije bilo signala/. Mrzjelo me da se prebacim na neki drugi kanalda provjerim kablove/kontaktiram operatera Mrzjelo me i da ustanem.Gađala sam ga daljinskim. Prijavile su komšijeda stigao je novi paket sa brzim protokom informacija u moj grad. I dok je moja slika prikačena za banderu:TRAŽI SE/ ŽIVA ILI MRTVA/ oticala niz blatnjave potočićČistači su pojurili da otčepe šahte. Iščaurila sam se da me ne nađu. Šutiram neku konzervu nogu pred noguU ušima mi odzvanja glas mog starog: -Mora da ti je baba…

Poezija: Treći tango

Moja ćerka svira na trgu u gradskoj muzici neku skalameriju koja zamjenjuje klasični klavirsintisajzer ga zovu –kaže pogrdno moj tata kojeg ta buka užasno nervira Sinestezirano vrijeme udružuje sve zvuke i sva čula a ja se još nekako nadam da udružiće opet stare Slovene(stalno je molio boga da ne bude kao ja) – goli hirda ne udara na poene Ona svira valcer iz Prvog ešalona sovjetskog filma koji nisam stigla da odgledam ali pamtim neke rimejke domaće aluzijena tu temu Komsomolaca koji odlaze u kazahstanske stepes namjerom da se preko noći obogate Nisam ni morala da gledam(ta odživjela sam…

Poezija: Triangl

Živim sa ćerkom i psomu garsonjeri koju nam je dogradio moj tataod penzije  I osim što prebrojavam lezije i hvatam zjale ne radim ništa korisno  Loš sam primjer majke, ćerke i uzorne građankea o atributima žene ne bih ni kroz linije tanke i široke – maruša i šušabi dotrajale na preskoke ležim kao mrtva riba koju tek ponekad struja talasa prodrma  Ćerka mi je pijanistkinja uvijek me nekako naštima zbog nje se još ne puštam niz vodu i plašim struje da me ne zdrma ispod tuša  Živim sa ćerkom i psom u malenoj garsonjeri  što nekad je bila golema terasa gdje…

Poezija: Adamova jabučica

Ne provlači mi se ispod skutamogla bi ti ostati izrešetanakoža mladog jelenaskalp s ruleta ruskog prosutpreko opasača Ne skrivaj se u mojoj kabini za presvlačenjevidjećeš me kako puzimpravim grimase mrtve ribe ispred one strane iza koje stojiš neprobojno blindirani da španskimgovorimmogli bi se sporazumjetia tek bi ti onda pukla pogibijapa bi mogao doznati kako je u mojoj pokožiciproštavljenojtvojim zlopamtilimaneoprostimaza ovo što sam Ne obuvaj mi cipeleu kojima sam te s babina na babine podizalaod vezice do vezice te gušilavezla bih ti opet priče pred spavanje I da te još sto puta na svijet donesemI…