Oznaka: Autor: Katarina Sarić

Poezija: Treći tango

Administrator

Moja ćerka svira na trgu u gradskoj muzici neku skalameriju koja zamjenjuje klasični klavirsintisajzer ga zovu –kaže pogrdno moj tata kojeg ta buka užasno nervira Sinestezirano vrijeme udružuje sve zvuke i sva čula a ja se još nekako nadam da udružiće opet stare Slovene(stalno je molio boga da ne bude kao ja) – goli hirda ne udara na poene Ona svira valcer iz Prvog ešalona sovjetskog filma koji nisam stigla da odgledam ali pamtim neke rimejke domaće aluzijena tu temu Komsomolaca koji odlaze u kazahstanske stepes namjerom da se preko noći obogate Nisam ni morala da gledam(ta odživjela sam…

Poezija: Triangl

Administrator

Živim sa ćerkom i psomu garsonjeri koju nam je dogradio moj tataod penzije  I osim što prebrojavam lezije i hvatam zjale ne radim ništa korisno  Loš sam primjer majke, ćerke i uzorne građankea o atributima žene ne bih ni kroz linije tanke i široke – maruša i šušabi dotrajale na preskoke ležim kao mrtva riba koju tek ponekad struja talasa prodrma  Ćerka mi je pijanistkinja uvijek me nekako naštima zbog nje se još ne puštam niz vodu i plašim struje da me ne zdrma ispod tuša  Živim sa ćerkom i psom u malenoj garsonjeri  što nekad je bila golema terasa gdje…

Poezija: Adamova jabučica

Administrator

Ne provlači mi se ispod skutamogla bi ti ostati izrešetanakoža mladog jelenaskalp s ruleta ruskog prosutpreko opasača Ne skrivaj se u mojoj kabini za presvlačenjevidjećeš me kako puzimpravim grimase mrtve ribe ispred one strane iza koje stojiš neprobojno blindirani da španskimgovorimmogli bi se sporazumjetia tek bi ti onda pukla pogibijapa bi mogao doznati kako je u mojoj pokožiciproštavljenojtvojim zlopamtilimaneoprostimaza ovo što sam Ne obuvaj mi cipeleu kojima sam te s babina na babine podizalaod vezice do vezice te gušilavezla bih ti opet priče pred spavanje I da te još sto puta na svijet donesemI…

Poezija: Trojica

Administrator

Vas  TROJICU  za svetu Trojicukao malo na dlanu vodicukao oka zjenicučuvam. U ime oca i sina i svetoga duhaU ime kćeri dopisane, nepismeneu pola ženske glave ove vam jadnice, za temelj žrtve paljenicekrsti sejedna žena, razdijeljenana vas trojicu ravnopravnih snaga –   Junaci!neka su vam vazda podignuti barjacina tri stuba za kuću davno razoranu  kao brazdu po kojoj niče sjeme vašeg prekora i prezira –  Nikad vam ništa ne valja. Da ima žene i kuće bi bilo!E vuci gorski, šakali moji da kuća što valja i vuci bi je imali! Čuvam…