Poezija: Mak

Kroz iščezlu misaoKroz prazan dlanKroz pogled dalek i stranKroz tihi korakKroz prozirnu sjenkuDrhti crveni mak… Zove me sutonNebo me grliSlutnjom se boji zrakNedostajanje se zovešDuša vodi hrliKroz drhtavi crveni mak… Polja su zaspalaNi leptira nemaDiše se pjesma gluvaU polju je zastalaNebeska temaI mak je laticom čuva… Prigrli život, raširi krilaNek’ strast po srcu grebeZaplovi kroz mak jer leptir si bilaJoš jednom udahni sebe! Autorka: Jelena Kovačev Foto: Pinterest

Poezija: Pjesma za dječaka

I meni pjesmu napiši!Možeš o onom danuKad smo na kišiDizali nebu glave,Ti, olupana i sjetnaU ime prošle slaveVraćala sjećanjapod kapke,A ja, maleni željan Tvojih pričaPored tebe ćutaoI držao ti prste…Pričala si da se ljepoteU dječje oči tkaju,PretjerivalaOnako kako to samo majkeznaju.Sjećam se da siumjelaDa pogled pustiš u plavoI da maštaš.Za sve si imala lijepo slovoA sebi nisi mogla da praštašI još uvijek ne znamzašto?Napiši pjesmuO onom danuKad sam ti tražioDa nas operu kiše.Tada si tiho rekla,Ali nekako za nijansu tišeNego što obično radiš,Da sam maliI čistI da sa menenema šta…

Poezija: Vremeplov

Atrofiranih osjećajaZa sve sem za korjenePuštam se pticamaDa me raznesuI da isklijamIz ničegaIz betona i kamenaKao Suncokret krajputašDa na kraku sunčevog plamenaDignem glavu ka nebuI udahnem svoj vazduhI svoju voduDa na svome usahnemI prospem se u sjemeBezimena da sebe nađemI šaka punih svoje zemljeVratim se kroz vrijemeU davni spokoj… Autorka: Jelena Kovačev Foto: Pinterest

Poezija: Za Uspavanog Vječitog Dječaka

U vrtlogu utrobeBorbe.Ne znam koji po redu dan…Možda dan i ne postoji,Možda je i vrijeme stalo,Možda me ništa i ne boli?Umišljam i to maloZnakova živosti što kroz mene teku.Čekam.I čekam…Tražim nadu neku.Malo dobro.Udah.Čekam glupavi znakDa je sve u reduI da je život lak,I da dobiješ tačno onolikoKoliko si u stanju da nosiš,I gdje “biti jak”nije pitanje izboraNegoJedini PutKojim se Mora,Uz raspeće,i kolaci čavle…Na kraju koga vidiši anđele i đav’le!U vrtlogu utrobe…Borbe.Budne.Misli su tihe.I čudne…ZaUspavanogVječitogDječaka… Autorka: Jelena Kovačev

Poezija: O lijepom

Daću sve što imamSamo mi ne dirajtedušne škrinje.One su samo moje!Jednom sam prosula“bisere pred svinje”I od tada ih samona srčana vlakna vijenim.O srećama ćutim,Tako lijepo ćutim…Najglasnije na svijetuih samo sebi šapnem.Svaki dan po jednu srećuNa ovaj poderan dlan kapnem,Kao čarobni melemKoji puknuto zacijeli,Kao crveno kad se prospena snijeg bijeliPa svako sivilo na tren oživi.U svakom uglu sebenosim toplinuI grumen ljubavi.Neslućene ljepote nosim!Glupava radostNa još gluplje stvariiz mene vrca.Znate li da u meniUvijek kucaju dva srca?Kad jedno umreDrugo ga smijeni.Beskraj je neba,morai plavog u meni!Svijetu sam ukralaSve Suncokrete i Sunca,U sebi…

Poezija: Novembar

U boji magle,sa tragom plavim,u toplim nijansama žute,Sa kišama što tišinom slutejoš jedan zalazak crven,U titraju umirućeg lišćai mirisu gole krošnješto u zemlju život vraća,Pod nogama šušti…Novembar.Još jedan.Početku i kraju,rađanju i smrti,svim nedostajanjima znanimponosno prkosii vjetar ga žurno nosiu ovaj gladni dlan… Ili Novembar nosi vjetar? Dobro poznati vjetar… Onaj istiŠto kroz kosu,kožu,ka srcustarom zebnjomvrata do hodnika tajnihdrhtave dušeotvara smjeloi duhove prošle traži…Evo ga, čuje seOd noći glasnijiUspavanku za budne sviraZviždi i reže,silovito miluje oknai ariju pažljivo bira,kao poslednji pozdravsvemu živomKao dočekonome što je davno prošloKao most između dva svijetaIspod…

Poezija: Tišina

Ćutimo.Na svim jezicima svijetaJednako ćutimo.Poliglote smo.Sve jezike ćutanja znamoJer tuga se jednako izgovaraI jednako razumijeNa jeziku ćutanja.U riječniku tišine isto znači.Imenica.Način.Stanje.Trpljenje.Usud.Naprslina.Ponos.Čekanje.Nedostajanje.Praznina.Tačka.I Kraj.I mjesec je zaćutao.Noć šapatom doziva jutro.Zora je nijema.Novembar kraju hrli.Prvi snijeg se sprema.Hladnoća nas umjesto ruku grli.Mostovi će nas ostati željni.Za rastanke ne treba pasoš.Samo tišina. Autorka: Jelena Kovačev Izvor: Stihoklepka