Poezija: O lijepom

Daću sve što imamSamo mi ne dirajtedušne škrinje.One su samo moje!Jednom sam prosula“bisere pred svinje”I od tada ih samona srčana vlakna vijenim.O srećama ćutim,Tako lijepo ćutim…Najglasnije na svijetuih samo sebi šapnem.Svaki dan po jednu srećuNa ovaj poderan dlan kapnem,Kao čarobni melemKoji puknuto zacijeli,Kao crveno kad se prospena snijeg bijeliPa svako sivilo na tren oživi.U svakom uglu sebenosim toplinuI grumen ljubavi.Neslućene ljepote nosim!Glupava radostNa još gluplje stvariiz mene vrca.Znate li da u meniUvijek kucaju dva srca?Kad jedno umreDrugo ga smijeni.Beskraj je neba,morai plavog u meni!Svijetu sam ukralaSve Suncokrete i Sunca,U sebi…

Poezija: Novembar

U boji magle,sa tragom plavim,u toplim nijansama žute,Sa kišama što tišinom slutejoš jedan zalazak crven,U titraju umirućeg lišćai mirisu gole krošnješto u zemlju život vraća,Pod nogama šušti…Novembar.Još jedan.Početku i kraju,rađanju i smrti,svim nedostajanjima znanimponosno prkosii vjetar ga žurno nosiu ovaj gladni dlan… Ili Novembar nosi vjetar? Dobro poznati vjetar… Onaj istiŠto kroz kosu,kožu,ka srcustarom zebnjomvrata do hodnika tajnihdrhtave dušeotvara smjeloi duhove prošle traži…Evo ga, čuje seOd noći glasnijiUspavanku za budne sviraZviždi i reže,silovito miluje oknai ariju pažljivo bira,kao poslednji pozdravsvemu živomKao dočekonome što je davno prošloKao most između dva svijetaIspod…

Poezija: Tišina

Ćutimo.Na svim jezicima svijetaJednako ćutimo.Poliglote smo.Sve jezike ćutanja znamoJer tuga se jednako izgovaraI jednako razumijeNa jeziku ćutanja.U riječniku tišine isto znači.Imenica.Način.Stanje.Trpljenje.Usud.Naprslina.Ponos.Čekanje.Nedostajanje.Praznina.Tačka.I Kraj.I mjesec je zaćutao.Noć šapatom doziva jutro.Zora je nijema.Novembar kraju hrli.Prvi snijeg se sprema.Hladnoća nas umjesto ruku grli.Mostovi će nas ostati željni.Za rastanke ne treba pasoš.Samo tišina. Autorka: Jelena Kovačev Izvor: Stihoklepka

Poezija: Slijepi putnik

Slijepi sam putnikNa sredini trajanjaKoji ne gleda očimaNego nevidljivim talasomopipava i osjećavrijeme oko sebeA ono lukavo klizii bježi u zaklonenedostupne i vrtložneRušeći zemaljska pravilaI priodne zakoneI gubim i sat i kompasi svaki orijentirA svetionik odavno ćutiu mrakuI dočekuje nasukane barkeKao osvetuZa sve odlazeće u nepovratZa sva ostavljanja i samoćeZa sve prošle varkeA samo je potrebnootvoriti očii očima progledatiAli kapci su solju srasliPredugo pučine gledavši… Autorka: Jelena Kovačev Foto: Pinterest

Poezija: Vama, koje sam voljela

Vas,Koje sam voljelaSjetiću se po lijepom…U najobičnijim trenucima polusunčanog danaDok stojim u najružnijem parkuOsmijehnuću se,sjetno, doduše,na poslednji susret i poslednji pozdravKad su se tri tačke pretvorile u jednui osmijeh bio nikad širi, a nikad tužniji u meni…Sjetiću vas se dok stojim u mom „ateljeu“,kuhinjskom,skromnom i mračnomi gledam u Sunce od papira…I sipaću, u šerpu, opet uz osmijeh,jednu čašicu lozovačei zapuhnuće me miris djetinjstvazaboravljenogi iznova otkrivenog nekog popodneva,Iz drugog života,u drugom životu…I sjetiću se smijeha na sve drage priče i ukus hrane što je značenje nad svim značenjimaI sjećanje na nepcu…Vas,…

Poezija: Nedosanjanima

Da smo se bojama tražiliI da smo se ljubavlju gađaliDaljine bi nam bile bliže I ne bismo čekali prsteŠto ih sudbina zovuDa uzmu stvar u svoje rukeBili bismo jedno,Zvali se blizinaNe znajući nepripadanja mukeNe bismo bili nedostajući dioBio bi mojI bila bih tvojaI odavno bi ovaj isti san snioDa dijelimo jutraI ne bih te tražila na pogrešnim mjestimaNe bih uzalud lutala i živjela od jučeNasmijana bih čekala ova naša sutra Bila bih tvoj Neko…I bio bi Neko moj… Da smo se samo umjeligađati bojama… Autorka: Jelena Kovačev Foto: Pinterest Autorka: