Nije kasno za istragu: Prikaz knjige „Ko je ubio Jovana Skerlića“

Iako se ne može reći da je ime Jovana Skerlića (1877–1914) skrajnuto i bačeno na margine istorije, činjenica je da, kao i u slučaju mnogih drugih značajnih ličnosti, njegovo delo nije shvaćeno na pravi način, pri čemu se ne misli toliko na književnokritičke i književnoistorijske tekstove, koliko se misli na njegove političke i kulturološke stavove. Da ne može biti slučajno što je Skerlić zapamćen prvenstveno kao književni kritičar, a ne i kao poslanik Narodne skupštine Kraljevine Srbije, pokazao je Momčilo Đorgović u svojoj knjizi karakterističnog naslova Ko je ubio Jovana…

Poglavnikova bakterija – Prikaz iz jednog daha

… ali kad se iz piščevog pripovedačkog opusa izdvoji nekoliko priča za jednu zbirku, čitalac bi se mogao zapitati šta ove priče uopšte povezuje, pa koliko god to delovalo kao formalnost, ipak treba imati na umu da, čak i kad je svaka priča visokog kvaliteta, postoji opasnost da one smetaju jedna drugoj, no u slučaju pisca Borisa Dežulovića i njegove zbirke sastavljene od šest priča, a nazvane Poglavnikova_bakterija, nije bilo takve opasnosti, bez obzira na to što su priče prilično raznorodne ne samo u smislu radnje, nego i stila, pa…

Prikaz romana „Estoril“: Probrani među prognanima

Bilo jednom – da parafraziramo Miloša Crnjanskog – jedno mesto, na krajnjem zapadu evropskog kontinenta, u kome je, tokom najmanje šest godina, bilo poželjnije boraviti nego u Parizu, Londonu ili Beču. Portugalsko mondensko letovalište Estoril, sa svojim kazinom i hotelom Palasio, bilo je, već od početka Drugog svetskog rata, utočište bivšim krunisanim i nekrunisanim državnicima, dvostrukim tajnim agentima, diplomatama nestalih zemalja, piscima koji odlaze u avijatičare, šahistima koji se kriju kao emigranti, pripadnicima prokuženih nacija i vera, ali i onima koji su ih prokužili i gonili. Politički položaj portugalske države…

Središnja pustinja i zvuk njene tišine

Može li se usred ničega pronaći nešto, i to baš ono za čime smo tragali? Zašto da ne može, jer ako se smisao može pronaći u ogromnoj pustinji zvanoj život i sastavljenoj od manjih pustinja i povremenih fatamorgana, onda ni pustinjski snovi ne moraju biti tako pusti kako se na prvi pogled čine. A šta se to – osim ničega – može pronaći u pustinji (ili pustinjama), pokušao je da odgonetne pisac Miomir Petrović, pa ako već svako u pustinji ima sopstveno priviđenje, on je svoje pretočio u knjigu Središnja…

Da nije stvarno, bilo bi samo ironično: Zbirka „Kovid 19+“ Marka Vidojkovića

Kad bi se u satiričnoj priči zanemario ironičan ton, čitaoci bi mogli pomisliti da pred sobom više nemaju delo koje je plod piščeve bujne mašte, nego tekst koji verodostojno preslikava događaje iz neposredne svakodnevice. Takvog utiska ne bi bile lišene ni one satirične priče u kojima su likovi i događaji toliko groteskni da idu u domen fantastike, a čak se i one priče gde su dominantni apokaliptični distopijski motivi lako mogu shvatiti kao ogledalo realnosti – jer i književnost i istorija dosad su više puta pokazale kako i najmaštovitija predviđanja…

Medijum i mleko: Prikaz romana „Una“ Mome Kapora

Kad se navede podatak da je od prvog izdanja romana Una prošlo četiri decenije, moglo bi doći do jedne nedoumice: koju od dve kratke reči ubaciti u taj podatak ne bi li mu se dalo konkretno značenje – da li reći da je otada prošlo tek, ili već četrdeset godina? Ako treba istaći da se Una smatra delom koje se ne može zaobići kad se govori o stvaralaštvu srpskih pisaca tokom druge polovine dvadesetog veka, onda bi se reklo da je prošlo tek četiri decenije otkako je roman prvi put…

Prikaz romana A. Tomića: Je*ali ste ježa u Poskokovoj Dragi!

Prikaz romana Ante Tomića „Čudo u Poskokovoj Dragi“ Možda treba početi od naslovne strane i ilustracije na kojoj vidimo toranj katedrale i – jednog ježa. Neće nam biti teško da zaključimo kako toranj simboliše ambijent dalmatinskih brda i njihovih usamljenih sela, gde će nas i odvesti radnja romana „Čudo u Poskokovoj Dragi“ – ali, otkud tu jež? Istina, tokom čitanja romana naići ćemo na pomalo tragikomičnu scenu u kojoj jedan jež, pojavivši se maltene niotkuda, dobija na značaju stoga što se kroz njegovu pojavu razotkriva sva prostodušnost i sujeverje glavnih…

Dubok ambis Visokih Dečana – prikaz romana „Zidanje ambisa“ Branislava Jankovića

Još je iz narodnih predanja poznato da je podizanje monumentalnih građevina bilo praćeno velikim žrtvama – a često i nasilnim žrtvovanjem ljudskog bića čija je jedina tragična krivica u tome što je odabrano da svojim stradanjem umilostivi više sile koje se protive podizanju velelepne građevine. Branislav Janković je maltene već u naslovu svog romana naznačio da je izvorni motiv preuzeo iz narodne tradicije, ali je istovremeno naznačio da je taj motiv potpuno preokrenuo, i metaforično i bukvalno, jer dok u pesmama i legendama građevina teži nebu i ovozemaljskoj lepoti koja…

Blago pesnika Dučića – Prikaz romana „Himerina krv“ Slaviše Pavlovića

Upamćen i kao veliki pesnik, i kao vrsni diplomata, i kao neodoljivi ljubavnik, Jovan Dučić predstavlja jedno od onih imena koja su nezaobilazna kad se govori o srpskoj istoriji, književnosti i politici prve polovine XX veka, a sasvim je sigurno da Dučićevo pesničko stvaralaštvo jeste jedan od prelomnih trenutaka u srpskoj poeziji, i to onih trenutaka u kojima se kvalitet cele jedne književnosti podiže na znatno viši nivo. Sagledavši svaki aspekat pesnikova života, osvrnuvši se i na njegove lične i na profesionalne motive, Slaviša Pavlović dao je u svom romanu…

O romanu Marka Vidojkovića: „Đubre“ vapi za či(s)tačima

Đubre Marka Vidojkovića jeste jedan od onih romana koji čitaoca nateraju da, nakon pročitane poslednje stranice, ispusti težak uzdah, pa i psovku – zbog toga što svaki nadrealni momenat iz romana zapravo deluje surovo realno i ostvarivo, pa u takvim slučajevima psovka jeste jedina moguća reakcija, bar u prvom trenutku. Takođe je Đubre jedna od onih knjiga o kojoj se mnogo više razmišlja nakon što je pročitana nego što se razmišljalo dok se prelazila stranica za stranicom, jer napisana u prvom licu, maltene žargonskim jezikom, uz puno nekonvencionalnih i opscenih…

Zavere bez teorija: Povodom knjige „Služba“ Gorana Živaljevića

Za čitaoce koji očekuju teoriju zavere, Služba Gorana Živaljevića (Laguna, Beograd 2020) možda je pogrešna knjiga, ali uprkos tome, oni će i u njoj pronaći ono što su tražili. Pošto je i sâm Goran Živaljević na jednom mestu citirao Iliju Čvorovića, najpoznatijeg srpskog (i balkanskog) špijuna, poteklog iz maestralnog pera Dušana Kovačevića, onda nije na odmet parafraza čuvene replike o pogrešnom broju koji je ustvari pravi, jer svedočenje Gorana Živaljevića jeste priča o zaverama koje su zaista postojale, ali je to istovremeno i rušenje onih mitova koji proističu ako zavera…