Prikaz romana Ante Tomića „Čudo u Poskokovoj Dragi“ Možda treba početi od naslovne strane i ilustracije na kojoj vidimo toranj katedrale i – jednog ježa. Neće nam biti teško da zaključimo kako toranj simboliše ambijent dalmatinskih brda i njihovih usamljenih sela, gde će nas i odvesti radnja romana „Čudo u Poskokovoj Dragi“ – ali, otkud tu jež? Istina, tokom čitanja romana naići ćemo na pomalo tragikomičnu scenu u kojoj jedan jež, pojavivši se maltene niotkuda, dobija na značaju stoga što se kroz njegovu pojavu razotkriva sva prostodušnost i sujeverje glavnih…
Autor: Administrator
O Ernestu Hemingveju
Hemingvej Ernest Ko je bio Ernest Hemingvej? Da li posebno možemo posmatrati njega, kao pisca i njega kao čoveka, od krvi i mesa, sa svim potrebama i osećanjima, jednog običnog, ali, ipak, tako velikog čoveka. Skoro sam sigurna da je njegovo delo neodvojivo povezano sa Hemingvejem, kao čovekom. Svako delo na neki način poprima perspektivu svog stvaraoca. Gotovo svaki umetnik unosi i deo sebe, u svoja dela, bilo da je reč o nekoj kompoziciji, slici ili romanu. Umetnik u čoveku i sam čovek neraskidivo su povezani. Umetnik u čoveku iznalazi…
Prikaz „Malog princa“ Antoana de Senta Egziperija
… Čovek je pomalo usamljen u pustinji… – Usamljen je i među ljudima – dobaci zmija… Veličanstvena Egziperijeva priča o neobičnom dečaku sa neke daleke planete, asteroida B612, savremena je bajka o suštinskim vrednostima čoveka koje nas povezuju, oplemenjuju i čine samosvesnima, humanim stvorenjima, bajka o prijateljstvu, usamljenosti, pravoj ljubavi , odgovornosti i duboko sagledanom smislu ljudskih delatnosti i međuljudskih odnosa, odnosa prema prirodi i životinjama, vanvremensko je delo univerzalne, duboko humanističke i altruističke poruke o mogućnostima lepote, pravih vrednosti, empatije i čovekoljublja. Mali princ je poniranje u najdublje tajne…
Poezija: Egzistencijalna
Još jedan moj dan:je upao u egzistencijalne problem/i nije bilo signala/. Mrzjelo me da se prebacim na neki drugi kanalda provjerim kablove/kontaktiram operatera Mrzjelo me i da ustanem.Gađala sam ga daljinskim. Prijavile su komšijeda stigao je novi paket sa brzim protokom informacija u moj grad. I dok je moja slika prikačena za banderu:TRAŽI SE/ ŽIVA ILI MRTVA/ oticala niz blatnjave potočićČistači su pojurili da otčepe šahte. Iščaurila sam se da me ne nađu. Šutiram neku konzervu nogu pred noguU ušima mi odzvanja glas mog starog: -Mora da ti je baba…
Prikaz romana Nataše Milović „U Kvinsu nema seksa“
NALIČJE EMIGRANTSKE PRIČE Za roman Nataše Milović U Kvinsu nema seksa (BESNA KOBILA, 2021) može se reći mnogo toga, ali dve stvari su pre svih: nije lišen životnog iskustva i nije dosadan. Britko i beskompromisno, kao retko ko od naših glasova iz inostranstva, Nataša Milović posmatra svoje iskustvo života i rada u Americi iz posebno zanimljive vizure intelektualke, teatrološkinje i pozorišne producentkinje koja iz dana u dan vodi borbu za golu egzistenciju u Njujorku. Ovo nije naparfemisana priča o uspehu u potrazi za “američkim snom”, panegirik udžbenicima za samopomoć tipa…
Poezija: Živa sam
Živa samI još uvijek hoću da maštamOsjetim miris vodeI miris nebaJa ne znam šta je mržnjaI dalje bestidno praštamStidnim lažimaSloboda mi kao vazduh trebaU meni se svemir sažimaSvakim otkucajem srcaRazmotavam se do gole misliDo gole kožePostojimOtkrivenaJer mi se možeJer se pružam do visinado kojih neko ni mislima ne znaUmijem nečovječno da se polomimI da se dignem sa dnaVolšebno sebe sječemNa pola, i na više!A onda tečem,kao bujica tečem…Uz mene se otvara neboUz mene se dišeUz mene se kopni i toneUz mene se može dalekoMeni su sve boje skloneMožeš da postaneš…
Poezija: Sazvežđe drveta
NekadaDok su mi stopala još bila tri broja manjaPosadila sam drvo višnjeU bašti iza roditeljske kućeOtkinula sam komad svoje krviNapojila mladi korenPa su višnje zrile tamnocrveneGodinamaA njihov sok je popunjavao praznineU mojim krvnim sudovimaČak i kada sam bila dalekoS proleća bi neki cvet otpaoI doplovio do meneTek da me podseti da nisam samaA onda je jedna grana svenulaPola drveta se ugasiloU vreme kada sam bila baš tužnaKada je i pola mojih nada svenuloOtkinula sam komad svoje ljubaviLjutnje nemoći vereSvega što sam imalaNapojila načeti korenPa smo još živeli i drvo i…
Poezija: ?
Poezija: Grad u čaši
Oguljena kolena na hladnom ispucalom betonu…Kao vene na starom telu.Tragovi biča urezani od tolikih udaraca.Čuju se točkovi starog kofera koji škripepo tom istom asfaltu.U tom koferu je ceo jedan život.Rastanak se morao desiti.Sve to teško pada čoveku na kolenima.Znao je da toga mora doći… Ptica ispušta svoj kreštavi glas,kao da kaže: Zbogom.Čak i čovekov plašt više ne radi.Posiveo je.Nosi taj svoj plašt na leđima,kao ranac pun kamenja…težinu svoje patnje. Njegov grad živi u čaši alkoholnog pića.Malo po malo, on ispija taj svoj grad,da ostane u njemu…da ga pamti,zauvek. “Gde su…
Seobe, sport, Sumatra: Pančevački dani profesora Crnjanskog
Nije neobično da jedan afirmisani pisac drži časove u srednjoj školi, ali da talentovani pesnik predaje đacima gimnastiku – a pritom se to ne dešava u antičko niti u prosvetiteljsko doba, nego u XX veku – onda je to pravi kuriozitet! Godina je 1921, a za Miloša Crnjanskog se već može reći da je pesnik Lirike Itake, da je pisac Dnevnika o Čarnojeviću, da je svojim stihovima načinio ceo jedan pravac nazvan sumatraizam, da je oženio Vidu Ružić, te da je – profesor gimnastike u Pančevačkoj gimnaziji. Za početak jedne…
Aforizmi Nedeljka Neđe Paunovića (II)
Mnogo očajnika po glavi stanovnika praznih novčanika! Postoje li industrije ili postrojenja gde se stvaraju poštenja? Našli se pitanjem u čudu, oni što bi trebalo „mušterije“ da budu! Statistička je greška, kad se čovek u muči smeška. Po pitanju kvarnosti, mnogo je solidarnosti! Ja bih pod hitno da živim elitno. Stavljam veto na život k’o pseto! Zbog mirnog sna imam košmarnu svakodnevnicu! Mole se svi gladni da ustupe red još gladnijima! Nekako ide komentar, on i kriminal… Naoružajmo se strpljenjem, makar pucali u prazno. Autor: Nedeljko Neđa Paunović Foto: Pinterest
