Poezija: Pjesma za dječaka

I meni pjesmu napiši!Možeš o onom danuKad smo na kišiDizali nebu glave,Ti, olupana i sjetnaU ime prošle slaveVraćala sjećanjapod kapke,A ja, maleni željan Tvojih pričaPored tebe ćutaoI držao ti prste…Pričala si da se ljepoteU dječje oči tkaju,PretjerivalaOnako kako to samo majkeznaju.Sjećam se da siumjelaDa pogled pustiš u plavoI da maštaš.Za sve si imala lijepo slovoA sebi nisi mogla da praštašI još uvijek ne znamzašto?Napiši pjesmuO onom danuKad sam ti tražioDa nas operu kiše.Tada si tiho rekla,Ali nekako za nijansu tišeNego što obično radiš,Da sam maliI čistI da sa menenema šta…

Zašto smo rekli zbogom dužnom im poštovanju

Da smo mi drugačiji kuće naših velikana ne bi propadale! U Srbiji se odnos prema kulturinim stvaraocima i istorijskim ličnostima nikad neće promeniti,kao što u Beogradu njegovi stanovnci nikad neće prihvatiti parvilo da se u gradski prevoz ulazi na prednja vrata.Da li nam to nešto govori?! Kada sam 1984 godine pronašao rukopis prve žene srpskog romansijera ,pronašao sam i njeg grob (čitaj korov u kome se nazire krst) i kuću.Kuća oronula,nekako još neko čudo je držalo tablu na kojoj je pisalo da je ovde živela i radila Draga Gavrilović učiteljica…

Poezija: Ljubav

Dva kostura zagrljenau jeftinom sanduku,u nekom grobu bez imena,na nekoj poljani punoj života. Dok razmišljam o tome,ona uzima kolač,u kafeu punom ljudi,nekog sunčanog danaljudi glasno pričaju,svoje isprazne priče,ispričane stotinu puta. Stavlja ga u usta,dok joj se bala razvlači do brade.Mljacka.Užasno me nervira kada mljacka.Nekad sam to voleo. Daje mi pola kolača i pola svoje bale.Gađam je njime.Odlazim.Brzo…Kao prekinute misli. Da li ćemo i mi biti zagrljeni u nekom grobu bez imena?Na nekoj poljani punoj života.Svi sada ćute.Tako je bolje. Autor: Bojan Lojković Foto: Pinterest

Zoran Grujić Gruja: „Biti pisac je privilegija“

Imali smo prilike da razgovaramo sa Zoranom Grujićem Grujom, srpskim književnikom i istančanim pripovedačem. U Grujićevim delima zatičemo upliv epohe realizma 19. veka, što najbolje uočavamo kroz prizmu mnoštva različitih detalja. Tematski sloj je veoma raznolik, a ambijent obiluje širokim spektrom likova. Zoran Grujić u srpsku književnost vraća i ponešto od naše narodne tradicije, odnsno folklornih elemenata. Stoga ponekada stičemo utisak kao da čitamo predanja koja su se u narodu prenosila s kolena na koleno. Takođe, veoma je interesantan i upliv demonoloških motiva, kao i paranormalnih pojava. Kako i kada…

Poetika Branimira Štulića

 Snaga pisane reči uobličava kroz vreme duhovne bitnosti, iskustva, snove, misli, želje, poruke i strahove čuvajući ih od nemani zaborava i prenoseći kao gromoglasni šapat ka srcima onih što osluškuju i traže.     Rock and roll, jedinstveno duhovno iskustvo proizašlo iz bogate blues tradicije ,,croonsa”(žalopojki) i ,,field hollersa”(dernjava s polja) obojenih melanholičnim tonovima dvanaestice, duhovne snage spirituala i gospela evro-afričkih korena, klavirskih improvizacija ragtimea i afro-američke razigrane impulsivnosti jazza, dao je kroz vlastiti autentični izraz bunta i različitosti pun doprinos svetu poetike, pisane reči uzburkanih emocija-ogoljenih i sirovih do granica izdržljivosti. …

Lupa kosmopolitskog „Bebita“ – prikaz romana „Bebit“ Luisa Sinklera

Sređujući kućnu biblioteku, uživala sam u tom društvu stranih i domaćih erudita, kao i u brojnoj kolekciji, koja je izašla iz pera mnogobrojnih ženskih predstavnika tog belosvetskog književničkog društva. Počastila sam ih novim policama sa kojih su mi se, udobno smeštene, ponosno osmehivale. No, iz prikrajka dozivala me je jedna, tražeći da ponovo zaronim u imaginarni svet Zenita i Luisovih Cvetnih visova. Nije to bila molba, već izričita naredba, da ponovo pročitam Sinklerovog „Bebita“. Tipično  prodornog vodolijskog intelekta, Sinkler Luis je svoj spisateljeski proboj doživeo, objavivši 1920. godine, svojevrsnu „kritiku“…

Dubok ambis Visokih Dečana – prikaz romana „Zidanje ambisa“ Branislava Jankovića

Još je iz narodnih predanja poznato da je podizanje monumentalnih građevina bilo praćeno velikim žrtvama – a često i nasilnim žrtvovanjem ljudskog bića čija je jedina tragična krivica u tome što je odabrano da svojim stradanjem umilostivi više sile koje se protive podizanju velelepne građevine. Branislav Janković je maltene već u naslovu svog romana naznačio da je izvorni motiv preuzeo iz narodne tradicije, ali je istovremeno naznačio da je taj motiv potpuno preokrenuo, i metaforično i bukvalno, jer dok u pesmama i legendama građevina teži nebu i ovozemaljskoj lepoti koja…

Poezija: Ljudi

Zarađuju za ć/živote,Ustaju rano i tihim se koracimaSpuštaju u ok(n)a,Jednako se plaše dana i tame,Žuljeva se svojih srame,LjudiZarađuju za (p)ok(r)ove. LjudiRastežu svoje t/penzije,Rano si rake kopajuDa potraže (u)mir,Jednako su živi i mrtvi,Počast budali, počast žrtviLjudiĆute jer t/krpe. LjudiNe znaju da li su d/pošli,Rado podmeću kičmu iMalo bubrega i v/pluća,Hladna su ovdje ljeta,Dobitna uvijek je šteta,LjudiNe znaju za v/bolje. Autorka: Aleksandra Lekić Vujisić Foto: Pinterest

Poezija: Triangl

Živim sa ćerkom i psomu garsonjeri koju nam je dogradio moj tataod penzije  I osim što prebrojavam lezije i hvatam zjale ne radim ništa korisno  Loš sam primjer majke, ćerke i uzorne građankea o atributima žene ne bih ni kroz linije tanke i široke – maruša i šušabi dotrajale na preskoke ležim kao mrtva riba koju tek ponekad struja talasa prodrma  Ćerka mi je pijanistkinja uvijek me nekako naštima zbog nje se još ne puštam niz vodu i plašim struje da me ne zdrma ispod tuša  Živim sa ćerkom i psom u malenoj garsonjeri  što nekad je bila golema terasa gdje…

Poezija: Vremeplov

Atrofiranih osjećajaZa sve sem za korjenePuštam se pticamaDa me raznesuI da isklijamIz ničegaIz betona i kamenaKao Suncokret krajputašDa na kraku sunčevog plamenaDignem glavu ka nebuI udahnem svoj vazduhI svoju voduDa na svome usahnemI prospem se u sjemeBezimena da sebe nađemI šaka punih svoje zemljeVratim se kroz vrijemeU davni spokoj… Autorka: Jelena Kovačev Foto: Pinterest

Aforizmi Nedeljka Neđe Paunovića (I)

Po svemu sudeći najbolje se razumeju u agronomiju.Svuda su po svetu naš živalj – rasejali.Začet sukob mišljenja rađa plod razdora.Kad nemam adekvatnog sagovornika pričam sam sa sobom.Kada bude našao svoje drugo „Ja“, biće kompletna ličnost.Nekima potrebe ološke veće neg’ fiziološke.Teško onom glasu razuma koji počiva nemuštim jezikom.I čista sreća ima primesa – prljave igre!Čekanje bolje budućnosti prekraćuje se i u – „sačekuši“.Za odlazak u materinu ne treba platiti drumarinu!Držeći se političke linije stigao je do krivulje.Šta će nam kulturni centri kada je nekultura u epicentru!Na pomen „pecanje“ kod crva se…