Veličanstveno i poetično ostvarenje sjajnog australijskog reditelja Petera Weira , tvorca niza nezaboravnih filmskih klasika poput : ,, Izlet na Hanging rock“, ,, Svedok“, ,, Zelena karta“, ,, Trumanov šou“… ,, Dead poets society“ predstavlja snažnu emotivnu priču o sazrevanju, istinskim životnim vrednostima, slobodi, lepotama umetnosti i borbi za vlastite ideale i snove… Romantičarska poezija i bunt unutar konzervativne i krute sredine ekskluzivne ’’New England – Welton“ škole (krute institucije u kojoj su jedine temeljne, nedodirljive vrednosti tradicija, čast i disciplina – zaslepljene konzervativnošću i slavnom prošlošću, škole koja predstavlja…
Autor: Administrator
Povodom serije „Porodica“: Oktobarska i martovska strana srpske motke
Otkako su Ričard Barton, Marko Todorović i Rade Šerbedžija igrali Josipa Broza Tita za njegova života, retko se dešavalo da na velikom platnu i malom ekranu imamo likove zasnovane na stvarnim ličnostima od kojih bi mnoge bile žive u toku emitovanja filma ili serije, a još se manje dešavalo da za igrani program budu adaptirane ličnosti koje maltene svakodnevno gledamo u aktuelnim informativnim emisijama i za koje vrlo dobro znamo kako se ponašaju i kako govore. I mada nam nije neobično kad vidimo da Helen Miren igra britansku kraljicu Elizabetu…
„Goat Girl“: „Kroz naše tekstove pokušavamo da stvorimo smisao svetu oko nas“
„Goat Girl“ je postpunk bend iz Južnog Londona, koji je osnovan 2015. godine. Ovaj četvoročlani sastav poznat je po specifičnoj fuziji žanrova, te njihova muzika varira od punk-a, pa do contry zvuka, što u kombinaciji sa tekstovima društvene tematike ovaj bend čini itekako zanimljivim. Ovo je priča o njima. Kako ste došle na ideju da osnujete bend i koliko članova imate? Predstavite se. Loti, Eli i Naima su se upoznale i krenule da stvaraju muziku zajedno kada su bile tinejdžerke u srednjoj školi. Regrutovale su Rozi kao bubnjarku u Vindmilu…
Poezija: Adamova jabučica
Ne provlači mi se ispod skutamogla bi ti ostati izrešetanakoža mladog jelenaskalp s ruleta ruskog prosutpreko opasača Ne skrivaj se u mojoj kabini za presvlačenjevidjećeš me kako puzimpravim grimase mrtve ribe ispred one strane iza koje stojiš neprobojno blindirani da španskimgovorimmogli bi se sporazumjetia tek bi ti onda pukla pogibijapa bi mogao doznati kako je u mojoj pokožiciproštavljenojtvojim zlopamtilimaneoprostimaza ovo što sam Ne obuvaj mi cipeleu kojima sam te s babina na babine podizalaod vezice do vezice te gušilavezla bih ti opet priče pred spavanje I da te još sto puta na svijet donesemI…
Poezija: Zalogaj
Zalogaj tuge,jedan samo. Ustala sam jutros gladnavina, muzike, boje i sunca,kod tebe je drugačije, na tvojojstrani sigurno sve od obilja grca,a previše je puta rečeno:hvala, ne treba,ne brini, samo putuj, doviđenja,ne bih mijenjala svoje sivilo zatvoja šarena snoviđenja. Zalogaj tuge,jedan samoi jedna ljuta za put. Zaspaću noćas sita mirisa,riječi, slika, dalekih dana,ti ćeš zaspati nekako srećnije,ruke ćeš širiti poput grana,a tvoja krošnja neće šuštatikad s jeseni nekakvi vjetrovi krenu,tvoji će korijeni svuda štrčati,za ljubav tvoju i ljubav njenu. Zalogaj tuge, jedan samo,i jedna ljuta za put.Daj, nasmij se jednom,ne budi…
Dijaspora i transkulturni identiteti: Prikaz knjige „Tumač bolesti“ Džumpe Lahiri
Ljudsko društvo od samog svog nastajanja kontinuirano bilježi porast stope raseljavanja stanovništva, a što se neizbježno ogleda i u književnosti kao ogledalu života i jednoj od najvažnijih društvenih tvorevina. U savremenom dobu koje smanjuje jaz između lokalnih i globalnih prostora, a svakodnevno se govori o terminima poput „globalizacija“ i „migracije“, i književna djela se češće okreću kritičkom osvrtu na kompleksne tematske slojeve dijaspore i transkulturnih identiteta. Širenjem granica i mijenjanjem migracionih politika, termin dijaspora od prvobitne indikacije prisilnog napuštanja zemlje, danas poprima šire značenje i uključuje sve ljude istog teritorijalnog…
Poezija: Za Uspavanog Vječitog Dječaka
U vrtlogu utrobeBorbe.Ne znam koji po redu dan…Možda dan i ne postoji,Možda je i vrijeme stalo,Možda me ništa i ne boli?Umišljam i to maloZnakova živosti što kroz mene teku.Čekam.I čekam…Tražim nadu neku.Malo dobro.Udah.Čekam glupavi znakDa je sve u reduI da je život lak,I da dobiješ tačno onolikoKoliko si u stanju da nosiš,I gdje “biti jak”nije pitanje izboraNegoJedini PutKojim se Mora,Uz raspeće,i kolaci čavle…Na kraju koga vidiši anđele i đav’le!U vrtlogu utrobe…Borbe.Budne.Misli su tihe.I čudne…ZaUspavanogVječitogDječaka… Autorka: Jelena Kovačev
Aleksandar Novaković: „Naš trenutak je Dan mrmota!“
. Mnogo je kukavištva, ulizištva ,jurnjave za trendovima a premalo eksperimentisanja sa izrazom, formom, žanrom. . UKS smrdi, moralno i fizički. . Po slovu zakona može ono što po razumu ne biva tako da me to uopšte ne čudi . Književna scena je duboko korumpirana, baš kao pozorište i film. Među uticajnima skoro da nema časnih ljudi. Nedavno je u izdanju Udruženja nezavisnih pisaca Srbije (UNPS) objavljen roman Aleksandra Novakovića Rada, Bajin. O tom, za naše aktuelne književne prilike nesvakidašnjem ostvarenju nedavno smo objavili, ispostavilo se dobro posećen i čitan…
Poezija: Spoznaja
Intervju: Reklasicizam – mim stranica koja ruši kulturni fašizam
Vrlo često možemo čuti, sada već, uvreženo mišljenje kako su umetnost, književnost, film i generalno kutura u Srbiji na rubu svoje egzistencije. Ova tvrdnja je i više nego tačna, međutim često su „krivci“ umetničkog sunovrata otelotvoreni u jednom delu popularne kulture, čiji se predstavnici smatraju krivim i za krah čitave jedne zemlje, epohe, kao i postjugoslovenskog, odnosno srpskog istorijsko-kulturnog nasleđa. Ovakav stav je pogrešan, prvenstveno jer predstavnici popularne kulture nemaju monopol nad masovnim medijima, već samo predstavljaju instrumet sistema koji medijske konce decenijama unazad drži u svojim rukama, i to…
Prikaz romana „Đakon Bogorodičine crkve“ Isidore Sekulić
Još jedan povratak među knjige koje sam pročitala odavno. Mnogi kažu da svako naredno čitanje knjige dožive drugačije, svakako, složiću se sa tom konstatacijom. Zaista, svakim narednim čitanjem vi otkrivate neke nove nijanse, ono nešto između redova što je izmicalo vašoj spoznaji, neke nove slojeve koji vas upućuju, bez imalo pretencioznosti, na neka promišljanja, šireći vaše saznajne mogućnosti. Dok je napolju bilo tmurno, ja sam čitala, uživajući, jedini roman naše velike spisateljice, Isidore Sekulić. Ona, sa svojim nežnim perom može rame uz rame stajati sa Crnjanskim, Andrićem i Selimovićem. Na…
