Poezija: Pjesma

Na uglu usana mi sjediš.Previše osmjeha može da te otjera.Na kućnom pragu pas nam reži,S riječima kreće i ljubav i potjera. Vinom se nekad tješim u noć,Kao da krv sve ne spira,Ne treba mi san ni pomoć,Treba mi jedna kafanska da zasvira. Nemoj da misliš da ne znam da pjevam.S tvojim imenom sve pjesme počinju.Kad nebom munje zasijevaju,Sjetim se tvojih ruku i tvojih očiju. Autorka: Aleksandra Lekić Vujisić Foto: Pinterest

Poezija: Ljudi

Zarađuju za ć/živote,Ustaju rano i tihim se koracimaSpuštaju u ok(n)a,Jednako se plaše dana i tame,Žuljeva se svojih srame,LjudiZarađuju za (p)ok(r)ove. LjudiRastežu svoje t/penzije,Rano si rake kopajuDa potraže (u)mir,Jednako su živi i mrtvi,Počast budali, počast žrtviLjudiĆute jer t/krpe. LjudiNe znaju da li su d/pošli,Rado podmeću kičmu iMalo bubrega i v/pluća,Hladna su ovdje ljeta,Dobitna uvijek je šteta,LjudiNe znaju za v/bolje. Autorka: Aleksandra Lekić Vujisić Foto: Pinterest

Poezija: Zalogaj

Zalogaj tuge,jedan samo. Ustala sam jutros gladnavina, muzike, boje i sunca,kod tebe je drugačije, na tvojojstrani sigurno sve od obilja grca,a previše je puta rečeno:hvala, ne treba,ne brini, samo putuj, doviđenja,ne bih mijenjala svoje sivilo zatvoja šarena snoviđenja. Zalogaj tuge,jedan samoi jedna ljuta za put. Zaspaću noćas sita mirisa,riječi, slika, dalekih dana,ti ćeš zaspati nekako srećnije,ruke ćeš širiti poput grana,a tvoja krošnja neće šuštatikad s jeseni nekakvi vjetrovi krenu,tvoji će korijeni svuda štrčati,za ljubav tvoju i ljubav njenu. Zalogaj tuge, jedan samo,i jedna ljuta za put.Daj, nasmij se jednom,ne budi…