Kad god izgovorim tvoje ime, kad god u misli prizovem tvoj lik, što je god hleba u mojim ustima i vina najslađeg što okusih; Kad god je uspomena na tebe za moju dušu hrana, šta god da beše slomljeno, postaje celo tog dana; Kad god sam ispunjen sumnjom da ćemo biti zajedno. Gde god da legnem, gde god da spustim glavu da zaspim, kad povređen sam, kad plačem, kad jecam u časovima kasnim, kad god da kleknem, molitvu da izgovorim, i kad god put treba da mi se otvori, ja…
Autor: Administrator
Preporuka: Dve režije Egona Savina („Čudo u Šarganu“ i „Pasivno pušenje“)
Za „Čudo u Šarganu“ u režiji Egona Savina, jednog od najznačajnijih srpskih pozorišnih reditelja, medju pozorišnom publikom, naročito onom koja je čitala dramu ili pamti režiju Dejana Mijača u „Ateljeu 212“, nema baš mnogo hvalospeva. Egon posle mnogobrojnih uspelih predstava („Kir Janja“, „Derviš i smrt“, „Mizantrop“, „Mletački trgovac“, „Tartif“, „Unosno mesto“, itd. ) upada u rediteljsku zamku sa odličnim tekstom Ljubomira Simovića. Dijalekatska lektura Radovana Kneževića je potpomogla živost likova, kao i dobri kostimi Bojane Nikitović. Ali dramatizacija Slavka Milanovića, kao i scenografija Geroslava Zarića, otvorili su put za neke…
Poezija: Papirno odelo; Kod Dantea; Pulmones
PAPIRNO ODELO Lažno skrivene golotinje Hodaju božje kreacije Ulicom šetaju konci i šiće Slučajno odabrani za modni detalj sadašnjice Zakrpa u velikom stilu Na pozorišnoj zavesi Unutrašnjim organima Tek da krv ne pokulja Glumeći zdravlje umiru glumci Ah, taj Breht Koji je zver pustio u publiku Zakrpe na mapama naših domovina Klovnovi pretvoreni u maskote Bog je znao šta radi Kad ti nije dao više od Deset prstiju na rukama KOD DANTEA U smrdljivoj bolnici nemaju vaj-faj a izgleda ni dovoljno sredstava za čišćenje Kuga kao da još uvek šeta…
Poezija: Povratak sa žurke
Ulice su crne ne znam gde su nestala svetla Neko je razbio reklamu za novi film o Supermenu Muzika je mrtva ne čuje se ni dosadna muva Usnama spojene glave zaljubljenih parova plivaju u barama Pijanci ispijaju zadnje kapi rakije, hvataju me kotrljaju niz ulicu, od smeha umiru padaju Kobeljam se iz gomile uredno sterilisanih tela Penjem se na drvo idem da spavam. Autor: Zoran Antonijević
Intervju: Bend „These Winds Are Not Hope“ – Neke stvari u životu su izvan naše kontrole i koliko god ih negirali ili se borili sa njima nećemo uspeti da ih promenimo
„Čupava Keleraba“ stupila je u kontakt sa momcima iz Makedonije koji su 2016. godine osnovali bend „These Winds Are Not Hope“. Razgovarali smo o nastanku benda, ali i njihovom prvom albumu „Yesterday’s Ghosts“ koji je izašao prošle godine. Tematika „Yesterday’s Ghosts-a“ oslanja se na teoriju „Pet stadijuma žalovanja“ preko koje se ljudi suočavaju sa sopstvenom smrću ili pak gubitkom voljene osobe. Gubitak i smrt su skoro uvek tabu-tema, ali su momci iz „These Winds Are Not Hope“ i te kako spremni da (pro)govore o tome. Kada je nastao bend…
Poezija: Poetika ruševina; Snoliko stanje; Hipnoza čula; Konopac u boji mamine haljine
POETIKA RUŠEVINA Otkrivam ruševine kao tekst. Dišu. Pamte. Struktura kao niz materijalnih elemenata Naslućujem odsutnu stvarnost. SNOLIKO STANJE Idealizirana sam tvojim očima Vučija šapa oslikana na mom tijelu Bez želje za traganjem pristajem biti Dijete izgubljeno u tvom vremenu. HIPNOZA ČULA Hipnotičnim nadrealističkim snimkama Pričinjavaš rasplinuće svakog straha Daješ mi razloge za bezuvjetno prihvatanje Svijeta u malom, tebe u svijetu. KONOPAC U BOJI MAMINE HALJINE (Erlend Lu) Kupila je zeleni konopac Solidan, čak elegantan Baš zeleni, zbog mamine haljine One koju je stalno nosila Tad je nekako najviše bila Mama…
Koncepcija broja tri u „Hazarskom rečniku“ Milorada Pavića (II)
Prvi deo teksta možete pročitati na sledećem linku: https://www.cupavakeleraba.com/2016/10/13/koncepcija-broja-tri-u-hazarskom-recniku-milorada-pavica-i/ . PRIČE O ADAMU U „Hazarskom rečniku“ postoje i tri priče o Adamu u skladu sa tri knjige od kojih je roman sastavljen. Kako ne bila izneverena koncepcija broja tri u „baroknom“ sloju, pored Avrama Brankovića i Jusufa Masudija, postojao je još jedan istraživač hazarskog pitanja, dubrovački Jevrejin Koen Samuel (Žuta knjiga), nesvakidašnji dvojnik Avrama Brankovića. On je radio na „Hazarskom rečniku“ i nastavljao rad koji je započeo Juda Halevi mnogo vekova pre njega. Branković je Koenovu javu sanjao, a u stvarnosti je…
Intervju: Ivana Pantelić – U zatvorenosti nema ničega, sebe treba dati drugima bar kroz reči
„Čupava Keleraba“ je u protekloj godini imala prilike da razgovara sa mnoštvom sjajnih i kvalitetnih kreativaca, naročito onih pesničke orijentacije. Velika većina je potpuno neafirmisana i slabo poznata domaćim pesničkim krugovima, pa i široj javnosti. No, upravo oni svedoče da ova zemlja ima šta da ponudi, samo je pitanje na koji način dopreti do vrha medisjke pažnje. Internet sadrži raznovsnu ponudu sajtova i za svakoga se može naći po nešto, pa tako i na polju kulture postoji širok dijapazon mogućnosti, ali ponekada nije dovoljno samo poslati tekst ili napraviti sajt…
Ko bi ubio gospodina Frojda?
(Dževad Sabljaković, „Kako ubiti gospodina Frojda“, Laguna, Beograd 2014) Godina 2014. protekla je u znaku sećanja na Prvi svetski rat, ali i u znaku ponovnog „preispitivanja“ i traženja „krivca“ za najveći sukob u dotadašnjoj istoriji čovečanstva. Kao što je i bilo očekivano, iznova se javilo interesovanje za Sarajevski atentat, najčešće pominjani povod za početak Velikog rata, što je takođe dovelo do raznih novih tumačenja i verzija, kako među istoričarima, tako i u umetničkom svetu. Pomalo je tragikomično što je i srpskim piscima bila potrebna stogodišnjica sarajevskog Vidovdana kako bi u…
Proza: Iskra
Ti. Ja. Posedujemo sve ono što je očajnički potrebno onom drugom. Ali… vrlo često ni ne znamo šta nam je potrebno dok to ne dobijemo. A onda se, tako iznenada, zapitamo kako smo toliko dugo ziveli bez prisustva tog nečeg. Ili nekog. Bez sebe. U telu neznanca. Samo naizgled nepoznatog. Poznajemo se mi isuviše dobro. Osećamo se. Naše duše su se hiljadama godina ranije milovale. I dalje se miluju. Tamo negde u paralelnoj galaksiji. Kikoću se kao nekakvi školarci. Prsti im se dodiruju. Koža pucketa. Usne stapaju. Tako valjda nastaje…
Poezija: Promena ravnoteže; Loše namere; Brada
PROMENA RAVNOTEŽE za D.M.T. Drvena stolica se lomi upravo dok se ljuljaš na njoj poput debelog i čupavog uškopljenog mačora kome si odsekao brk naslon puca upravo tamo gde su ti leđa pad je uvek neočekivan beskonačno brz LOŠE NAMERE Osećaš po mirisu svoje kože neki požar će uskoro doći buknuće u kukuruzu ili žitu spaliće šumu ili letinu ispucali sitni ostaci nalik na tvoje prozirne šake bedne žetve lelujaju u žegi uzdišu iscrpljena stabla koja su osakatila ludilo ili pohlepa neki požar će uskoro doći svejedeno loš buknuće pred…
