Poezija: Tada; Gradska gnezda; Ponekad

TADA Kad ode: ostaće smisao na froncle Istine u ritama Između voza i nadvožnjaka Neće biti ljubavi Svet će prerano ostariti: kad ode Predmeti će životariti U tremoru će svet izgledati lelujav Staklo će mrzeti svoje okvire Ja ću se okretati svakog časa sigurna da sam nešto zaboravila luda i bolesna Opet ću se nasmejati sebi kad ne budem mogla da ga nađem kad ne budem znala gde da tražim GRADSKA GNEZDA U ambarskim ćoškovima još svijaju gnezda U ćoškovima gradskim više mesta nema Tek izlegla deca već postaju ljudi…

Koncepcija broja tri u „Hazarskom rečniku“ Milorada Pavića (III)

Drugi deo teksta možete pročitati ovde.   SLAGANJE PARALELNIH SVETOVA Igra sa vremenom jedan je od omiljenih Pavićevih postupaka i u vezi je sa mitskim viđenjem obnavljanja događaja, ljudi i situacija, a temelji se na relativizaciji objektivnog vremena. Prema tome, susret tri istraživača hazarskog pitanja na naučnom skupu u hotelu „Kingston“ u Carigradu 1982. godine mitski obnavlja sedamnaestovekovni susret istraživača hazarskog pitanja na Dunavu, koji se tragično završio za svu trojicu u trenutku ukrštanja smrti, saznanja i istorije. Osim povezivanja „barokonog“ i dvadesetovekovnog sloja romana kroz događaje i likove, postoji…

Proza: ***

I… zapita se ponekad. Da li negde tamo napolju diše još neko čija duša pulsira poput njene? Čije misli i srce, svaka pora, žude za istim zalaskom sunca. Pati li, nesvesno, zbog njenog bola, raduje li se kišnim kapima kao ona? Oseća li miris stare knjige kao deo svog bića? Voli li zalutalu mrlju od kafe na iskrzanom parčetu papira, kao što voli i svoje pege na nosu? Da li čuje one iste gromove koji joj, katkad, prostruje kroz žile i nestanu u bezdan? Potreban joj je neko sličan njoj.…

Poezija: Oda prijateljstvu

Moji prijatelji su sjebani već godinama. Ujutru dok peru zube skreću pogled od posude sa žiletima, jer težak je rub depresije. Moji prijatelji poništavaju elektronske relacije među nama, jer ne žele da me javno vređaju. Moji prijatelji i ja živimo u istom gradu, ali se retko viđamo, jer imamo iluziju aplikacija na telefonu. Moji prijatelji rade teške poslove i maštaju o lepim putovanjima ili vinjaku na akciji – svako bira način da pobegne od besmisla. Moji prijatelji će mi zameriti na preteranom gomilanju anafora u pokušaju, jer imaju visoke estetske kriterijume…

Ruža – simbol bezimene ljubavi

Da li ćemo pamtiti ljubav kojoj ne znamo ime… Znače li nešto imena ili, poput pojma ruže, služe samo kao puki simbol? I ne dovedu li upravo brojna značenja do obeznačavanja i obesmišljavanja? Nedavno je ovaj svet napustio i veliki pisac Umberto Eko. Otišao je, a čitaocima je u amanet ostavio jednu bezimenu i svih značenja lišenu ružu, sa željom da joj upravo oni, čitaoci, vrate pravo značenje i spoznaju smisao njene bezimenosti. Od slavne opatije iz romana „Ime ruže“ ostalo je samo ono što je ispripovedao monah Adso, sve…

Poezija: Statistika zla; Napušteni Raj(ac); Tribunal košmara

STATISTIKA ZLA Pitao sam se kako to da još ranije nismo poludeli kako smo to sebi dozvolili teturajući se po ivici sečiva ničemu se nismo priklonili besni vukovi srču svoju penu jure za nama crvenih očiju gladni jeleni oštrih rogova trče nam u susret od hladnoće trnu zubi čeakonice su pune beznađa ustajalog ljudskog mirisa u raspodeli kreveta za povređene za nas nema mesta nema nas na spisku zemlja je sve toplija susedi sve hladniji statistika je neumoljiva NAPUŠTENI RAJ(AC) Vozimo se mini busom sve je skraćeno u nama pred…

Poezija: ***

Sve ono što su urlici hodnika zabeležili neću reći nikom veruj mi zagrljaj je danas ucenjen jedna i po duša plaća punu cenu neću ti reći kako zvižde noću zvezde niti kako se žagri vetar ispod cipela imam samo želje na koje često slažem Rubikovu kocku sasvim neuspešno odložićemo zajedničko putovanje zato što do njega nije ni došlo pero nemira klizi sa ruke i tone u bezdan. Autor: Ivana Pantelić

Intervju: Zoran Antonijević – Imam plan da pružam ličnu podršku obespravljenim ljudima i da se na razne načine borim protiv lošeg sistema

Zoran Antonijević na pesničku scenu stupa kao već afirmisani pesnik. O tome sved0či veliki broj periodika u kojima je zastupljena njegova poezija, kao i četiri zbirke pesama koje ima iza sebe. Poslednja zbirka poezije, simboličnog naslova „Crna kuća“, donosi određene inovacije u odnosu na prethodne tri knjige pesama. „Čupava Keleraba“ je imala tu čast da se, kroz ovaj vrlo opsežan i inspirativan intervju, bliže upozna sa poetikom mladenovačkog pisca. Razgovarali smo o opštim temama, ali smo se bazirali i na samu simboliku i odrednicu sintagme „crna kuća“ – a o tome…

Proza: Izbori

Tamo gde raskošni stambeni blokovi prelaze u dugačke nizove omalenih kućica, na samom kraju, kod one poslednje, izviruje, gustim rastinjem sakriven sokak. Svi koji vreme provode u dokonim šetnjama, ali samo ako osim radoznalosti poseduju i određenu dozu odvažnosti, usudiće se da prođu kroz to gusto šiblje i zakorače u njima nepoznat svet, tako drugačiji od onog, na koji behu navikli… Jaka podnevna žega natera ženu da se skloni u hlad. Senka visokog oraha, u najzabačenijem delu njenog ogromnog imanja, beše u ovom trenutku najpogodniji zaklon. Drhtavim, staračkim rukama, pridrža…

Poezija: Besramno

Kradeš mi pogled besramno uvlačiš se u stjenke moga krvotoka kliziš… hihoćeš se podno zjenica mojih i ispuštaš zvuke uzbuđenja zar si tako sretna? besramno skidaš sve loše s mene i nudiš mi čarobni plašt dobrote nemoj svatko je pola vrag pola anđeo neće me život maziti ako budem predobra radije mi daruj butelju vinjaka i jednosmjernu kartu do Pariza i dopusti da te odvedem gdje nitko nije – u apartman koji počiva na adresi „Duša 17L“   Autor: Josipa Lesinger Foto-izvor: Andreas Serano „Krvotok“