*** Odbijam da se setim priče prevedene na tuđe jezike slikovito živim govorim znacima ispruženim rukama provučenim kroz mreže gledam lica gledam oči časovi prolaze imena nestaju sve zadaje bol ništa ne ostavlja trag a rekli su slomićeš se kao svi drugi što su Savijam se ostavljaju mi dan i noć i ćutanje I kosu između prstiju nadaleko šapućem o strahu suprotstavljam volju zaključanom jeziku bez prilike da ikom pomognem zaboravljam sve sto želim Mnogi ništa ne zaboravljaju sem ruku na tuđim ramenima nadžive svoju senku jer postoji hiljadu načina…