„Hibridni mediji i hibridni režimi“ I. Milutinović u Arhipelagu

Knjiga Irine Milutinović Hibridni mediji i hibridni režimi objavljena je nedavno u izdanju Arhipelaga i Instituta za evropske studije u ediciji Kapital. Knjiga Hibridni mediji i hibridni režimi predstavlja veliko istraživanje o sudbini medija u savremenim hibridnim režimima i o potiskivanju medijskog pluralizma usled uspona kompetitivnog autoritarizma u savremenoj Evropi.  Odgovarajući na pitanja: šta kompetitivna autoritarnost duguje populizmu, da li su hibridni režimi zamislivi bez hibridnih medija i da li, usled uspona kompetitivnog autoritarizma i pad medijskih sloboda, svedočimo trećem talasu autokratizacije, autorka analizira medijski pluralizam u hibridnom okruženju kompetitivnih…

TV sanše i dalje jašu

Zašto trpimo   teror televizija gde  svoje mišljenje o životno važnim problemima već godinama daju isti ljudi? Zašto više verujemo rekla kazala reklamama nego lekarima? Nije tajna  da  ljudi na osnovu ona što pročitraju u novinama,vide ili čuju na elktronskim medijima donose odluke, formiraju svoje stavove ,hrane se,prate modu , letuju , zimuju , menjaju svoja politilčka opredeljenja….! Kad sam  pre skoro pola veka  slušao svoje urednike Mihailovića , Kostića , Golubovića , Aćimovića…kako  su nam dokazivali  tu moć pomislio  sam da će novinarstvo  umesto sedme postati treća sila sveta .I…

Ne znamo zašto Bočeli nije razgledao grad, ali znamo da je mogao to da uradi

Upravo na različitim frontovima pratim rat koji se vodi među ljudima na temu: „Da li je Andrea Bočeli razgledao grad i zašto nije?“ Pratim kako slepe i slabovide ljude koji pišu o tome – tako i portale. Ima tu svega i svačega, ali prvo moram ukratko predstaviti gospodina pevača. Andrea Bočelli je rođen 1955. godine u mestu Lajatiko. Nakon jednog incidenta kao dečak je ostao bez vida. Napustio je pravni fakultet da bi se potpuno posvetio muzici. Novinarka Nove Tv je Andreu pitala da li je razgledavao Pulu nakon koncerta, a on joj je rekao: „Joj, nisam.“…

Društvo: Slepci o slepima

Od ranog jutra znam da će mi ovo biti potpuno grozan dan, al’ nije mi to tema ovog teksta. Pet je sati izjutra, kiša je prestala, ptičice skromno cvrkuću, a ja ne verujem svojim ušima. Osim što mi je NVDA poželeo dobrodošlicu desilo se još nešto! Naletela sam opet na slepe u novinama, to je jedna posebna vrsta… Danas, zapravo, svako na osnovu svoje slabovidosti ili svog slepila može da bude objavljen u novinama. Samosažaljivo sklapaju ruke, naizgled pomirljivo pred sudbinom… Onda počnu da se žale na državu, okolinu, manjak…