Kad vam u ruke dođe ova zbirka, štampana u svega 100 primeraka, kad u njoj vidite jednog sasvim mladog pesnika, a čak nije ni provereno da li ima 20 ili 22, kad usput otkrijete da taj pesnik radi u trećoj smeni, a na prvoj levoj stranici zbirke uočite moto preuzet od Momčila Nastasijevića („Biti u organskoj vezi sa drugim bićima i stvarima, i imati svoju svrhu izvan sebe, znači mladost…“ ), ne sumnjate u kvalitet onoga što ćete unutra naći. Nešto manje od 50 pesama nesvakidašnjih naslova raspoređene i spakovane…
Autor: Administrator
Poezija: Blickrig
bila je noćbio sam mladbio je kišan i siv neki daleki gradu njemu ništado stare crkve i par solitera bio je kafićLe Pasažpetrolej-fenjer i prava rustična draži za stolom kraj prozoraja i Vera sasvim kratkokoja riječna sebe navukla oklop da dobije mečnije htjelada mi opet pusti boj stisak rukesvako svomona u kišnom gradu svoj je pronašla dompa sav od kišei ja krenuh u dom svoj poput zrnašto ne rastesamo nikne valjda čovjekna rastankese navikne Autorka: Željka Vračević Foto: Pinterest
Njegoševa „Noć skuplja vijeka“ i njena tri paradoksa
Poznato je da su mnogi rukopisi vladike i pesnika Petra II Petrovića Njegoša netragom nestali još za njegova života, a i za dela koja je pesnik stigao da odštampa, sačuvan je srazmerno mali deo rukopisa. Izvestan broj njih ipak je docnije pronađen, ali mnogi tek decenijama nakon vladičine smrti, i to uglavnom u tuđim arhivama i daleko od Njegoševog doma i prestola. Tako je dokument poznat pod nazivom Njegoševa bilježnica postao dostupan javnosti tek sto pet godina nakon pesnikove smrti, a sa njim je prvi put obelodanjen i Njegošev rukopis…
Poezija: Dalje od sebe
Desio se nesklad pokretaRazum kao da je tuđaMisli su mutne, kao farba.Ukrali su mi dan.Okrenuo sam pograšnu stranicu knjige…praznina smeta.Popunjavam mesta bojom,pokušavam da oživim svet u kome život ne postoji.Udišem mrvice prašineGutam ih kao gorak zalogaj.Zaključan u sebi ne osećam vazduh.Da li mi je život oduzet? Vidim dete koje trči,osmeh mu popunjava lice.Ne zna da čak i on ima svoj rok. Zamućen pogled u daljinu gleda,traži ruku spasa da ga povede u pravcušumskog puta koji nema kraj…Iz krčaga vremena moj ponos kaplje,skupljam ga rukama,dok ga zemlja ne upije celog. Sve…
Trla baba lan
Zašto roditelji veruju da će njihova deca uspeti u životu ako im za sticanje znanja služi prevara i krađa? Roditelji od svoje dece dobijaju dva puta ništa. Prvo je za ono što su uradili, a drugo je za to kako su uradili. Tačno 30. oktobra 2018. godine objavio sam ovo pismo: https://sedmasila.rs/pismo-profesorke-iz-srbije-uzburkalo-javnostdeca-koju-su-nam-pojeli-skakavci/, čiji je radni naslov “Deca koju su pojeli skakavci”, profesorice Ljubinke Bobe Nedić. I ne samo ja. Danas ga ponovo objavljujem. I opet nisam jedini. Inicijativa je potekla od kolega sa portala „Opanak“ i „ Borba za istinu…
Poezija: Moja žena
Godine kada sam postajala žena jedu trutovi i bogomoljke Nakon čuvene osme sjednicei neke jogurt revolucijedavnašnje Ja – smotanatek stidljivo otkrivamupijam Simon vrelom peglom preko svake novonastale nošnje i boljkenju – okarakterisanutek kao pratilju najpoznatijeg mizantropa (Ko će da me uči kako se čupaju trepaviceizbjeljuje lice i briju noge?)ustaje poslije skokamačkasto proteže…– žene iz moje porodice rade u dvije smjene Imam samo njuu vremenu u kojem ona postaje oni obratno dok sve oskudnije i sve tješnjemarširaju mas-medijalne horde bez štita i oklopa a svaka Kvazi-nova Amazonkaispod čijeg se pojasa odjednom zakriva svaka ženska suknja gazii zadobija pravo glasa I svi odjednom…
Proza: Tinta
“Davorine, javi se, do đavola!”, preznojavao se Vuk pokušavajući da dobije prijatelja. Putovali su u Beč na finale start up konferencije. Vuk je imao direktan let iz Beograda, Davorin je iz Zagreba putovao vozom. Nije bilo lako misliti o tome šta bi se desilo da Davorin ipak ne stigne na vrijeme. Gotovo 35 godina ranije dva momka, malo starija od Davorina i Vuka gledali su se, negdje između Beograda i Zagreba, preko nišana. “Izađi, da se igramo kao nekad!” – vikao je Mate. “Dođi pa me izvedi, ako smiješ!” –…
Prikaz romana „Estoril“: Probrani među prognanima
Bilo jednom – da parafraziramo Miloša Crnjanskog – jedno mesto, na krajnjem zapadu evropskog kontinenta, u kome je, tokom najmanje šest godina, bilo poželjnije boraviti nego u Parizu, Londonu ili Beču. Portugalsko mondensko letovalište Estoril, sa svojim kazinom i hotelom Palasio, bilo je, već od početka Drugog svetskog rata, utočište bivšim krunisanim i nekrunisanim državnicima, dvostrukim tajnim agentima, diplomatama nestalih zemalja, piscima koji odlaze u avijatičare, šahistima koji se kriju kao emigranti, pripadnicima prokuženih nacija i vera, ali i onima koji su ih prokužili i gonili. Politički položaj portugalske države…
Tamara Đenadić: „Inspiracija je moja borba sa demonima“
U vremenu kada pisana reč za neke doživljava svoj najoštriji pad, a za neke ništa drugo do hiperprodukciju, domaća književna scena može se pohvaliti ne samo novim, već i kvalitetnim imenima, čija dela su čekala pravi trenutak kako bi se našla na književnim policama. Jedno od tih imena jeste i Tamara Đenadić – po struci ekonomista i IT stručnjak sa skrivenim darom za pisanje. Tamara je u književnom svetu zvanično debitovala ove godine, i to zbirkom priča simboličnog naslova „I ravnodušnost je ubila mačku“, koju je objavila izdavačka kuća „Otvorena…
Tragovima istorijskih veza dva naroda: Rilski manastir
Književnost, umetnost i duhovnost objedinjene u priči o Rilskom manastiru Početkom meseca juna iskoristio sam prvi vikend da u organizaciji agencije ,,Dobročinstvo“ posetim susednu nam državu, Bugarsku, tačnije Rilski manastir i prestonicu Sofiju. Polazak ispred Vaznesenjske crkve, dosta mesta u čistom autobusu i vodič, gospodin Dragan Vukić, čovek ogromnog znanja, poznanstava sa velikanima kako crkvenim, tako i intelektualnim naše i susednih država. Lep i prijatan glas, podseća na one nekadašnje voditelje Radio Beograda, čovek koji kroz lične anegdote, događaje, razgovore, drži pažnju putnicima i zaista ga je milina slušati. Nekako…
Prikaz filma „Paterson“ Džima Džarmuša
Džim Džarmuš je američki filmski režiser, umetnički superstar sa senzibilitetom odmetnika, neprilagođeni usamljenik i gubitnik koji veruje u stari dobri pank. Iako ga svrstavaju među predstavnike film noira i avangarde, Džarmuš tvrdi da snima komedije i da je njegov omiljeni filmski režiser legendarni komičar Baster Kiton. Džim Džarmuš, senzibilni odmetnik vozi svoj klasični motocikl i živi u Baueriju, leglu pijanaca na Menhetnu. Kao tinejdžer je nosio crno zbog Hamleta, Zoroa i Roja Orbisona, a onda su došli pank i Kleš, klubovi i ljubav prema poeziji i bendu Nika Kejva Bad…
