Godine kada sam postajala žena
jedu trutovi i bogomoljke
Nakon čuvene osme sjednice
i neke jogurt revolucije
davnašnje
Ja – smotana
tek stidljivo otkrivam
upijam Simon
vrelom peglom
preko svake novonastale nošnje
i boljke
nju – okarakterisanu
tek kao pratilju
najpoznatijeg mizantropa
(Ko će da me uči kako se čupaju trepavice
izbjeljuje lice
i briju noge?)
ustaje poslije skoka
mačkasto proteže…
– žene iz moje porodice rade u dvije smjene
Imam samo nju
u vremenu u kojem ona postaje on
i obratno
dok sve oskudnije i sve tješnje
marširaju mas-medijalne horde
bez štita i oklopa a svaka
Kvazi-nova Amazonka
ispod čijeg se pojasa odjednom zakriva svaka ženska suknja
gazi
i zadobija pravo glasa
I svi odjednom laju i režu
a u modu ulaze razne Bebe Džaković (r.i.p.)
pitomice
koje suču bradu i brkove
u vežu
ženstvenost prosuta
u malo šporke vode u sić
– Ja uzimam babin vez na borde
i pero
Postajem žena
zbunjena
tek protegnuta
kad pojavljuju se unisex brojevi
u Viva Vero
kategorije lastex i ostale hermafrodit novotarije
i armije nekih muških žena
ratničkih sjena dignutih iz plemena prošlosti krvavih od osvete
Moja žena odbija da ponese muško oružje
umjesto toga
ona piše
ona plete
i kopča podsuknje na duple igle
i iako nije klasična Penelopa
niti babaroga
Ona čeka
gleda u špigle
ne žuri nigdje…
Autorka: Katarina Sarić
Foto: Pinterest