Ponovo sam na morepobjeglada žive ranenagrize mi soda mirišljave daneprodam za bolponovo sam talasimašapnula da me vodeponovo sam umornimalasimavesla kupila da idudo horizonta da u mrežuhvataju slobodeponovo sam pregrizlapogani jezikdavno ispod njegatvoje ime sakrilapa kad sam na pučiniprocijenila riziksred bure sam najednomraširila krila. Foto: Pinterest Autorka: Aleksandra Vujisić
Mogla sam da budemona što govori manjeona što govori smirenijeona što govorida se dodvorii da koristim više poštapalicada djeluje kao da ne znamšta ću da kažemali onda bih moralada slažema ja istinu volim višeod taštineod zlatne prašineod dobrogi od zlatnogod mogućegi vjerovatnogod svijetle budućnostikoja me čekaiako planeta i nije neka Mogla sam da budemvoda umjesto vatreda se ne plašišda će svaka riječda satreostatke ludilaproljećnog bunilaiz koga se nismo budilijer smo se uvijekbudnima čudilimogla sam da budemtvoj glasi da se ne zamarašda ti ležerno ponudim spasda mi očikao tajne sefove otvarašprstima…
“Znam da je svijet u modricama i da krvari, i iako je važno ne ignorisati njegov bol, važno je odolijevati zlu. Kao i svaki neuspjeh, haos sadrži informacije koje mogu voditi ka spoznaji – čak i ka mudrosti. Poput umjetnosti.” Toni Morison – Možda je sve to počelo one noći kada sam prvi put muža našla u paklu zavisnosti i povezala sve ono što sam dugo ignorisala. Možda kada sam mu nakon 11 godina braka rekla da želim razvod. Možda kada sam tog istog dana prijateljima rekla da mi je…
Mijenjala je pjesmama naslove,mijenjala je pričama krajeve,sve za želju da je pozovu,da je pošalju da traži zmajeve.Znala je da ovdje život previše košta,da se para kao stari pulover,da se pismima ne zna ni markica ni pošta,da je život ovdje stari, olinjali ker.Znala je da će se izgubiti,da je neće ljubiti ni slava ni moć,Znala je da će pasti,Bogu dane krastibez potrebe da ikog zove upomoć.Mijenjala je pjesme za markicemijenjala je dan za noć,velike svađe za čarkice,mijenjala je snagu za bespomoć.Mijenjala je smrt za život i život za značke,i znala je…
“Davorine, javi se, do đavola!”, preznojavao se Vuk pokušavajući da dobije prijatelja. Putovali su u Beč na finale start up konferencije. Vuk je imao direktan let iz Beograda, Davorin je iz Zagreba putovao vozom. Nije bilo lako misliti o tome šta bi se desilo da Davorin ipak ne stigne na vrijeme. Gotovo 35 godina ranije dva momka, malo starija od Davorina i Vuka gledali su se, negdje između Beograda i Zagreba, preko nišana. “Izađi, da se igramo kao nekad!” – vikao je Mate. “Dođi pa me izvedi, ako smiješ!” –…
