Putopis iz Novog Sada: Al se nekad dobro jelo, baš!

Da bi vidio nešto novo i prekrasno zaista ne trebaš putovati 16000 km, dovoljno je otići u Novi Sad, koji je od Zagreba udaljen samo 376,40 km. Četvrtak, točno u podne. Đurđa, Ana  i ja čekamo da autobus krene iz Zagreba prema Novom Sadu. Poslije beskonačnih pregovora, još dužeg planiranja evo nas napokon na početku naše avanture ili pustolovine. Ovisi s kim razgovaraš. Prikladno uzbuđene, jedva čekamo da taj autobus već jednom krene. Smijuljimo se i blebećemo bez veze kao djeca. Za one koji nas ne poznaju, nismo baš mlađahne.…

Objavljen putopis Jelene J. Dimitrijević „Na Tihom okeanu“

Objavljen kratki putopis Jelene J. Dimitrijević „Na Tihom okeanu: beleške s puta”,  kao dvojezično izdanje na srpskom i japanskom jeziku Povodom jubileja –  160 godina od rođenja Jelene J. Dimitrijević i 140 godina diplomatskih odnosa Srbije i Japana, Udruženje za promociju kulturne raznolikosti „Alia Mundi” objavilo je kratki putopis srpske književnice Jelene J. Dimitrijević „Na Tihom okeanu: beleške s puta”. Ovaj putopis prvi put je objavljen za života  autorke, i to u književnom časopisu „Srpski  književni glasnik” (knjiga XXX, broj 7, avgust, Beograd 1930, str. 481-487). Drugi put je, uz…

Tragovima istorijskih veza dva naroda: Rilski manastir

Književnost, umetnost i duhovnost objedinjene u priči o Rilskom manastiru Početkom meseca juna iskoristio sam prvi vikend da u organizaciji agencije ,,Dobročinstvo“ posetim susednu nam državu, Bugarsku, tačnije Rilski manastir i prestonicu Sofiju. Polazak ispred Vaznesenjske crkve, dosta mesta u čistom autobusu i vodič, gospodin Dragan Vukić, čovek ogromnog znanja, poznanstava sa velikanima kako crkvenim, tako i intelektualnim naše i susednih država. Lep i prijatan glas, podseća na one nekadašnje voditelje Radio Beograda, čovek koji kroz lične anegdote, događaje, razgovore, drži pažnju putnicima i zaista ga je milina slušati. Nekako…

Putopis “Pisma iz Misira“ Jelene J. Dimitrijević objavljen na arapskom na Svetski dan arapskog jezika

Kratki putopis srpske književnice Jelene J. Dimitrijević (1862-1945) „Pisma iz Misira” objavljen na arapskom jeziku u izdanju libanske izdavačke kuće Dar Al-Nokhba, a u saradnji sa edicijom Književnost Puta Svile (Silk Road Literature). Putopis se objavljuje povodom jubileja – 95 godina od boravka srpske književnice u Egiptu. U izdanju libanske izdavačke kuće Dar Al-Nokhba (na čijem čelu se nalazi istraživačica arapskog jezika i književnosti Ghatid Skeikh Mohammed), a u saradnji sa edicijom Književnost Puta Svile (Silk Road Literature) objavljen je putopis srpske književnice Jelene J. Dimitrijević u prevodu na arapski…

Putopis: Susreti

Neretko kad nas život pošalje na put da upoznaš sebe, srećemo i ljude za koje mislimo da nemaju neku posebnu ulogu u našem životu, mislimo da su neka prolazna stanica, trajekt do naredne obale. Zapravo su oni baš trebali da budu u tom trenutku života, nisu slučajnost, jer slučajnosti nema, postoje samo trenuci. Trenuci u kojima živimo, radujemo se, sazrevamo, plačemo i umiremo. Od detinjstva pamtimo samo trenutke u životu, nekad neke za koje mislimo da su nebitni, kao što su prvi prolećni povetarac, prva šetnja sa dedom po planini,…

Putopis: Nostalgija

Nizali su se meseci u čekanju, ali sada za domovinom. Melanholično sam sanjarila, o Beogradu, o valjevskim planinama, o izvoru na Povlenu, porodici, prijateljima, i svim sitnim trenucima života, pa čak i o starijim ženama koje su umele sočno da opsuju boreći se za mesto u tramvaju, one te razbude i unesu energiju prilikom svakog jutarnjeg odlaska na posao. I one su mi nedostajale na severu. Moj put u nepoznato se nastavljao, Geranger mi je postao drugi dom par godina u prekidima. Tako sam vremenom zavolela zemlju bez noći, malo…

Putopis: Polarna noć (Put u nepoznato)

Postoje mesta na drugim stranama sveta, daleko od domovine, koja te nekom čudnom, neobjašnjivom energijom vežu, kao da si i trebao da provedeš neko vreme tu, kao da je to nešto što je oduvek bilo zapisano negde u kosmosu, kao da je sudbina ili šta god. Bilo je proleće pre nekoliko godina. Na početku mojih studija književnosti naišla sam u Andrićevim beleškama na norveškog nobelovca i na njegov roman Glad. Od tog trenutka krenula je moja pomalo zanesenjačka potreba da pročitam taj roman i upoznam se sa likom i delom…

Putopis: Peštansko jutro

Došla sam da se zaljubim.  Ne u sebe, niti u nekog, nego u mirne trenutke, sunce, obalu. Peštansko jutarnje sunce pomešano sa jakim mirisom jezerske ribe osvanulo je u šest. Mir. Moja soba je mala i rusična, pikantno nautički opremljena. Na zidu sat u obliku sidra i pojasa za spasavanje sa natpisom Ohrid, u uglu ormarić za maketama gusarskih brodova i šatulice od školjki po oljuštenim natkasnama pored kreveta. Kuća  miriše na prošla vremena. Za sebe i svoju gradsku dušu, želim mirise iz baste, mirise kuhinje, mirise obale, planine, ljudi……

Intervju: „Klub putnika“ – „Putovanje je alat za izgradnju kulture solidarnosti“

„Čupava Keleraba“ je imala prilike da razgovara sa Lazarom Pašćanovićem, jednim od osnivača organizacije „Klub putnika“, koja traje već četrnaest godina i sa velikim uspehom zadire u najudaljenije regije sveta. Putovanje ovde nije samo puko kretanje iz jedne tačke u drugu radi čiste zabave, već sa sobom nosi dublje motive koji se pre svega ogledaju u istraživanju različitih nacija i kultura. Sa Lazarom smo razgovarali o počecima rada Kluba, poduhvatima koje su realizovali i aktivnosti koje trenutno plasiraju. Želimo vam ugodno putovanje! 🙂 Šta danas predstavlja čin putovanja i da…

Putopis: Ne daj Bože da te stisne u Budimpešti

FKrenem ja tako vidjeti  grad u kojem nisam bila… Priličan broj godina. Budimpešta moje mladosti. Idem posjetiti kćer koja tamo studira, rekla bih, glumu. Mislim, glumi da studira i ide joj jako dobro. Vlak. Njime se nisam vozila, mogu reći, dvadeset godina (a ti uljudno pretpostavi da sam tada imala 17). Još sam na peronu u Zagrebu i već prisustvujem drami. Dvije minijaturne Grkinje trčkaraju po peronu, mlate ruksacima po nevinim prolaznicima, zaviruju u vagone. Pokušavaju se sporazumjeti s osobom u odori (nadam se da nije pilot). Mojoj prijateljici su…

Putopis: Toscana je tu, odmah iza zavoja

Što sam starija, imam više fobija. Sve su one manje-više pod kontrolom, ali… Idemo u Toscanu, jeee, napokon! Stiže mail dva dana prije puta. Sjedalo 43-44, gornji kat. GORNJI KAT!!! Telefon u ruku. -Halo, nisam znala da idemo double-deckerom, imate li možda još dva slobodna mjesta dolje? – Na žalost, već sam svima poslao obavijest, možda da se zamijenite na licu mjesta? To mi stvarno nije palo na pamet… Da pojasnim, malo mi je mukica kad se vozim gore, a što dalje putujem, sve je gore. Rana zora, autobusni kolodvor,…