Godine kada sam postajala žena jedu trutovi i bogomoljke Nakon čuvene osme sjednicei neke jogurt revolucijedavnašnje Ja – smotanatek stidljivo otkrivamupijam Simon vrelom peglom preko svake novonastale nošnje i boljkenju – okarakterisanutek kao pratilju najpoznatijeg mizantropa (Ko će da me uči kako se čupaju trepaviceizbjeljuje lice i briju noge?)ustaje poslije skokamačkasto proteže…– žene iz moje porodice rade u dvije smjene Imam samo njuu vremenu u kojem ona postaje oni obratno dok sve oskudnije i sve tješnjemarširaju mas-medijalne horde bez štita i oklopa a svaka Kvazi-nova Amazonkaispod čijeg se pojasa odjednom zakriva svaka ženska suknja gazii zadobija pravo glasa I svi odjednom…
Poezija: Moja žena
