Vesti: Raspisan konkurs za vašarske, festivalske i karnevalse fantastične priče

Neformalno nonprofit udruženje ljubitelja vašara, festivala, karnevala i fantastike T2 Iritator priprema žanrovsku elektronsku tematsku zbirku vašarskih, festivalskih i karnevalskih fantastičnih priča pod nazivom „Oči tvoje pilje iz moje tortilje“. Žanrovski restoran kvalitetne SF/F/HOROR hrane premijerno sprema oštar zalogaj roštiljske tortilje koji zastaje u grlu, i otvoren je za sve autore koji žele da se oprobaju u našoj kuhinji baziranoj na tradicionalnim receptima iz Bredberijevog „Nešto nam se zlo privlači“ kuvara. Propozicije  literarnog konkursa: – Priča mora biti iz domena SF/F/Horor žanra – Tema: vašarski, festivalski i karnevalski praznici, svejedno…

Poezija: ***

Moja senka se okrenula i ničemu rekla dve reči. Moja senka se spotakla o moje noge, obula moje nove starke i odšetala na Mars, kao da do Marsa ima dve stope i kao da neću izlomiti i ruke i noge dok je stignem. Kao da neću oči založiti za pedalj Marsa a ona zna. Moja senka je pružila ruke i golubovi su sleteli sa zemljišta ona je od dva pera izgradila sebi vatrena krila žeže mi ramena ispod podočnjaka igra se sa oblicima dok se pravim da spava i spava…

Psihologija: Priručnik – Kako smisliti savršenu laž

Kako smisliti savršenu laž:   The pre-lying phase ili faza procjene   – procijeniti inteligenciju sugovornika ⁃         procijeniti starost sugovornika (da bi se izbjeglo “nisam se rodio jučer“) ⁃         Procijeniti koliko te osoba dobro poznaje (*skeptična faca*) ⁃         Procijeniti koliko je osobe briga   The preparation phase ili faza planiranja ⁃         uskladiti laž sa drugima (ako je nešto bitno) i dobro im razjasniti ⁃         Paziti da ne zaboraviš prethodnu priču (što više pričaš prišu, više izmišljaš detalja) ⁃         Paziti da te ne čuju ljudi koji znaju za istinu a ne…

Proza: Juče i sutra

Čujem tup zvuk udaraca, rekla bih nečeg gvozdenog, u nešto kameno. Kamen se bori, zvuk je grub ali opet podseća na jecaj, tako grub i tužan, baš sekund pred pucanje. Gvožđe opet pobeđuje. Kao i prethodnog jutra. Otvaram oči i odmah se prisećam da komšije i dalje ruše zid koji nas deli. Ne, ne žele da imamo malu kapiju, poput onih u simpatičnim američkim filmovima, i mašemo jedni drugima dok s osmehom kosimo travu. Jednostavno mislim da im ni prethodni zid nije bio dovoljno visok. Pričali su mi stari o…

Recenzija crtanog filma „U mojoj glavi“ (Inside Out)

Zadesilo se da sam bila u HR kad je počeo dan za 10, to je dan kada su filmovi, grickalice i sokovi  10 kuna,  iskoristila sam priliku i sa sestrom u CineStaru  u Portanovi pogledala ovaj genijalni crtić (inače postoji i kod nas takav dan – održava se u CineStaru u tržnom centru BIG, karta je 160 dinara). Tog dana bus koji je vodio do Portanove bio je krcat, pribili smo se jedni uz druge kao sardine. Velika pometnja se pravila oko filma „Gradovi na papiru“ i crtaća „Malci“ (to…

Poezija: Meduza

Gledam te očima djeteta i usput skrenem pogled ka zidovima punih vlage ali i punih neizgovorenih i nenapisanih riječi punih misli, sjećanja i prigušenog svjetla dok je dvoje mladih ljudi bludničilo gledam te očima rodnog suncokreta i koricama knjige i ciglenim zidovima na kojima se tu i tamo nađe pokoja rupa – bila ona pokrpana ili ne, sve zavisi od novih generacija buntovnika gledam te i očima meduze i mislim si je li stvarno potrebno da ako me dodirneš da se opečeš o moje električno tijelo mislim si i je…

Proza: Ekshumacija

Po ceo bogovetni dan vrtim broj na čiju mi se pomisao već dovoljno zavrti u glavi. U času kad sam skoro izgubila nadu, javi mi se nadobudni glas tonom „samo si mi ti falila“ i zadnjim promilom ljubaznosti  me upita šta trebam? – Joj, šta ne trebam, ček’ za spisak da se latim. – A neeee, po pozivu možete samo jedan pregled zakazati! Ljubazno me ostavi na čekanju da srkne kafu, prelista časopis, utopistički se nadajući da ću odustati. Zauzela sam liniju i neću da se skinem, branim je k’o tek pali front! Javi mi se posle dramske pauze,  dajući na značaju važnosti…

Poezija: Bez oklopa

Po ceo dan mi nadiru boje Sinoć me zagrcnula crvena Na papiru mi se pokrenuo slon U snovima mi se plaze kornjače Ja ne znam šta je sa mnom Pa ne mogu da napustim taj komešaj I da te sagledam Ja ne znam šta je sa mnom I kako kroz takvu mrenu da te tumačim Ja ne znam šta je sa mnom Nozrve ludački peku Ratuju rumeni i plavi tonovi Hoću li se udaviti Udaviti u svojoj glavi U oštroj i jakoj boji Ili će me zgnječiti papirni slon Ja…

Intervju: Zulu – Muzika izražava ono što se ne može reći, a o čemu je nemoguće ćutati

Šta se dešava kada duboko veruješ u svoje najdublje strasti, kad nijedna prepreka ne može da savlada tvoju ogromnu želju, koja vremenom postaje stvarna. Kada pretvaraš nemoguće u moguće, tvoji snovi se ostvaruju. Inspirisana njegovom energijom i ljubavlju koju ima prema repu, predstavljam vam dečka koji već dugo prati svoj san i zvukom slika današnjicu. “Kao klinac, bio sam upućen u razne muzičke žanrove, najviše u hip-hop. CD-ove sam nasledio od starije sestre i tako sam zavoleo životne priče kroz ritmičnu muziku.” Izjavljuje Filip Radović, mladi producent i osnivač Extreme studija…

Poezija:***

Ne bojim se tebe. Ali mrzim te. I ne prestaj da mi po zidu lobanje grebeš. Ne bojim te se, a trebalo bi. Jer zaista ne znaš ko si ti. Ko si ti Meso i kosti? Ti, ko si? Trnje pod prstima i sazvežđa u kosi? Ne bojim se tebe. Jer tebe volim. I ležim nepomičan i umršen svojim telom golim. Na vratu zubi. Na vratu rupe za oči. Na vratu glava. A tvoja glava u jednom trenu spava. Pokrila i sakrila je trava, i ćebad beskrajna plava. Autor: Miloš…

Intervju 3×3: Miljan Slavnić – Svaki pisac, naročito dobar pisac, traži da proizvede filozofsku sublimaciju u književnom delu, te stoga nastupa kao individua, najpre neelitistička

Čitaoce uglavnom ne zanima kako je i gde intervju nastao (mada oni o tome imaju sasvim određenu predstavu.) Obično pretpostavljaju da se razgovor odvija u nekom prijatnom gradskom kafiću ili u udobnom domu intervjuisane osobe. Ali, ako je razgovor ogoljen do krajnjih granica, ako se on odvija putem monitora, miša i tastature računara, i ne nosi nikakvu magiju (kao da je to razgovor dve mašine, a ne dve ljudske osobe), i još to reći, zapisati na početku intervjua: kako, onda, motivisati čitaoce da pročitaju tekst? Kako? Jedino dobrim, zanimljivim pitanjima…