Gledam te očima djeteta i usput skrenem pogled ka zidovima punih vlage ali i punih neizgovorenih i nenapisanih riječi punih misli, sjećanja i prigušenog svjetla dok je dvoje mladih ljudi bludničilo gledam te očima rodnog suncokreta i koricama knjige i ciglenim zidovima na kojima se tu i tamo nađe pokoja rupa – bila ona pokrpana ili ne, sve zavisi od novih generacija buntovnika gledam te i očima meduze i mislim si je li stvarno potrebno da ako me dodirneš da se opečeš o moje električno tijelo mislim si i je…
Poezija: Meduza
