Proza: Juče i sutra

Čujem tup zvuk udaraca, rekla bih nečeg gvozdenog, u nešto kameno. Kamen se bori, zvuk je grub ali opet podseća na jecaj, tako grub i tužan, baš sekund pred pucanje. Gvožđe opet pobeđuje. Kao i prethodnog jutra. Otvaram oči i odmah se prisećam da komšije i dalje ruše zid koji nas deli. Ne, ne žele da imamo malu kapiju, poput onih u simpatičnim američkim filmovima, i mašemo jedni drugima dok s osmehom kosimo travu. Jednostavno mislim da im ni prethodni zid nije bio dovoljno visok. Pričali su mi stari o…

Proza: Lopta je okrugla dok se ne probuši

Dragi navijači, iza nas je Olimpijada, a ispred nas Svjetsko prvenstvo u fudbalu. Sjećate li se Južne Afrike. Vuvuzele, džambolani, ruka Kuzmanovića i „noga sa Svjetskog prvenstva“. A počelo je fantastično. Kvalifikacije prošli kao od šale. Ubjedljivo prvi u grupi. Prvi put nastupamo kao Srbija. Selektor Antić iskusan i autoritativan odabrao najbolje igrače. Igrači dobri, uigrani i složni. Atmosvera u timu kakva se samo poželjeti može. Atmosvera u zemlji i naciji još bolja. Svi stoje iza reprezentacije. Svi osim muzičara. Oni prave kakofoniju. Oni su, izgleda, patrioti na (finansijske)  baterije.…