(Predgovor drami „Drama na daskama ili Heliogabal“ Nikole Šimića Tonina) „Neću! Zašto uvijek sa mnom mora početi ova odvratna predstava?“ Ovim buntovnim krikom protagoniste, koji biva bukvalno izguran na pozornicu, Nikola Šimić Tonin otvara zavesu svoje drame i odmah ruši sve konvencije građanskog teatra. Čitalac i gledalac istog trenutka bivaju uvučeni u lavirint u kojem prestaju da važe zakoni klasične scenske iluzije. Šimić Tonin u ovom delu ne piše puku istorijsku hroniku o rimskom caru Variju Avitu Basijanu, istoriji poznatijem kao Heliogabal. Umesto toga, on koristi mit o najekscentričnijem vladaru…
Oznaka: Autor: Zoran Ilić
Prikaz: Roman „I pre i posle“ Mirka Škiljevića
Novi roman Mirka Škiljevića „I pre i posle“ jeste njegov treći objavljeni roman. Godine 2011. je objavio roman „Naredni dan će biti bolji“, a 2016. „Mogu to i ja“. Pre nego što nešto više i detaljnije kažem o novom Škiljevićevom umetničkom delu hteo bih da napravim jedan mali uvod, da povučem neke paralele. Dakle, kao neko je dugo prisutan u književnom svetu i kao neko ko, uglavnom, poslednjih godina do novih knjiga u svojoj biblioteci dolazim tako što ih razmenjujem sa kolegama piscima hteo bih da istaknem nešto drugačiji pristup…
Intervju 3×3: Miljan Slavnić – Svaki pisac, naročito dobar pisac, traži da proizvede filozofsku sublimaciju u književnom delu, te stoga nastupa kao individua, najpre neelitistička
Čitaoce uglavnom ne zanima kako je i gde intervju nastao (mada oni o tome imaju sasvim određenu predstavu.) Obično pretpostavljaju da se razgovor odvija u nekom prijatnom gradskom kafiću ili u udobnom domu intervjuisane osobe. Ali, ako je razgovor ogoljen do krajnjih granica, ako se on odvija putem monitora, miša i tastature računara, i ne nosi nikakvu magiju (kao da je to razgovor dve mašine, a ne dve ljudske osobe), i još to reći, zapisati na početku intervjua: kako, onda, motivisati čitaoce da pročitaju tekst? Kako? Jedino dobrim, zanimljivim pitanjima…
Letnji mini-intervju sa Ivanom Glišićem: „Zašto ne volim promocije“
– Ivane, recite nam nešto više o vašim iskustvima sa književnim promocijama? – Ja sam, Zorane, imao samo četiri promocije… – Krenimo, onda, sa prvom! – 1974. godine zavičajne pesme „Svadbarenje“. Opremio i ilustrovao Milić od Mačve, a recenzija Mike Antića. I doveo slikar Milić od Mačve Miku Antića, Vaska Popu i Zorana Radmilovića da kazuju o knjizi, u Klubu zavičajnih studenata Šapca… I, zamisli, otkažu promociju po direktivi Komiteta! Jer, svi smo mi bili takozvani Crni talas u umetnosti. Pa, smo otišli u Beograd i imali promociju kod…
