Život je putovanje, kad stigneš na cilj znači da si manje-više umro, uglavnom više. Pitam ja tebe što je onda bitnije, putovanje ili dolazak na cilj? Ovo je priča o putovanju i jednoj tužnoj, neuzvraćenoj ljubavi između ličke policije i turista. Seoba Čeha, Nijemaca i Hrvata na obalu Jadranskog mora Ako tu i tamo baciš pogled na televizor, svake godine vidiš isto. Nepregledne kolone prema moru. Samo papci se voze autoputom. Ja nisam papak. Ti lijepo potovariš u auto, u mom slučaju, Obija, Anu i prtljagu, a u prtljažnik knjige.…
Autor: Administrator
Poezija: Druga strana lepog
Poezija: Krik iz Ćele-kule
Neće glave iz mene da odu što padoše za srpsku slobodu! Čvrsto stojim, držim ih u strahu – krst nada mnom, Turci me građahu! – „Šta učini, vojvodo Stevane, što nas pobi, svoje Resavljane? Dvesta leta glava mi u kuli, pravo gleda, neprestano truli. Da me dušman u boju ubio, s takvom bih se smrću pomirio, al’ da padnem od vojvode svoga! Šta učini, za Boga miloga!“ – „Koj’ se ratnik zapitao slavni zašto pade, u grob ode tavni? U smrt da vas ja nisam poveo, roblje biste tog trena…
Poezija: Tajna sred sna
Plamena ptica. ona koja se vraća dok srce čezne u senci prošlog leta, u zagrljaju snova. Neobjašnjiva tajna njenog imena što dugo traje – produžetak legende, ivicom zaborava. U zlatnoj magli, okružen iluzijom, ideš ka dvoru – tragom njenog imena na aukciji snova. Ništa izvan tog – plava blistava traka, dodir daljina. Klub neudatih žena, boja njenih očiju. Autor : Milan Drašković Foto-izvor: Pinterest
Proza: Kalimero iz Bloka 45
Mnogo vremena je Antonije Abadžić potrošio čitajući Frojda i razmišljajući o psihonalizi. Čitao je u blagoslovenom miru samoće, a razmišljao posmatrajući slučajno odabrane ljudske uzorke na ulici, u autobusima, tramvajima, avionima, čekaonicama. Kao čoveku koji je uživao u samoći, i koga je počesto pratio onaj ne baš prijatni epitet vuk samotnjak, knjige koje je čitao samo mali broj ljudi za njega su predstavljale pravu poslasticu. Klackajući se u tramvaju na nekoj dugačkoj deonici pojedini Frojdovi citati su se, sami od sebe, izoštravali pred Antonijevim očima dok je, povremeno bacao pogled…
Prevod: Ismail Kadare „Zarobljeni su putevi svi“ (Ismaïl Kadaré „U Zune Rruget“)
Zarobljeni su putevi svi, sneg je, ne mogu do tebe doći. Kraj prozora satima bdim, razmišljam u samoći. Zaurla vetar, nanese smet, svi su putevi pusti; nikako da se otopi sneg, ti me ne čekaš, slutim. ******************************* U zune rruget me debore, afer teje s’mund te vi, rri dritareve me ore, ne mendime futur rri. Era ze te ulerije; gjithe rruget mbene shkret bora s’ka nder mend te shkrije ti sic duket nuk me pret. Prevod sa albanskog: Arta Salija Prepev: Damir Malešev Foto-izvor: Pinterest
Proza: In memoriam – Priča s happy end-om
Ležao je na pločniku širom otvorenih očiju, ne shvaćajući baš ništa. Pored njega je klečala nepoznata žena i plakala. Bila je to baš feš ženica, od onakvih kakve su mu se uvijek sviđale, ali eto nikad nije uspio pronaći jednu takvu da s njom provede život, a htio je. Valjda mu je bilo suđeno da život provede kao samac sa zlatnim ribicama . Volio je govoriti kolegama s posla da mu je hobi akvaristika. Istina je bila da je imao dvije zlatne ribice u onoj zgodnoj okrugloj posudi u kojoj…
Pre takvog pitanja
Drug je pitao svog mlađeg brata: „Ko su po tebi veliki ljudi?“ Rekla sam mu da se deci ne postavljaju takva pitanja, pogotovo ne deci koja nemaju nikakvog kontakta sa knjigama. Ni nas to niko nikad nije pitao, sam se odgovor s godinama u nama formirao. Kada bih pitala mlađe generacije ko je po njihovom mišljenju veliki čovek dobila bih odgovore koji mi se ne bi svideli, koji bi me rastužili. Da je neko pametniji to pitao nas kad smo imali četrnaest ili petnaest godina i njega bi odgovor porazio.…
Poezija: Crveno polje
Vatra za snove
Ne, to nikada nisu bili obični snovi. Kada nestanete između dve stolice okupani notama. To nisu obični snovi. Zvukovi se rasprostiru od napregnutosti svih čula do zadržavanja daha i podižu daleko, daleko do tavanice, tamo negde postaju oblik. Emocija. Pod dirigentskom palicom sakriva se jedan od oblika i igra se siluetom maestralnog pokreta. Nestaje pod elegantnom cipelom violinistkinje, postaje u čipkastom naboru uzdaha, otkriva se iza drvenih vrata, unutra, daleko unutra, u srcu. Vrata se zalupe i ponovo otvore i između dvaju koraka ugleda se poraslo sećanje, ugleda se veliko…
O „Piscu u kupatilu“ Aleksandra Ćukovića
Ako bismo mu u velikoj literarnoj porodici tražili najbliže srodnike, „Pisca u kupatilu“ mogli bismo smjestiti negdje između Bernhardovog „Imitatora glasova“ i apsurdnih priča Danila Harmsa. Baštineći najbolje strane pomenutog dvojca – Bernhardov samoporađajući cinizam i Harmsovo gajgerovsko detektovanje truleži pod plaštom naivne, besciljne igre – Aleksandar Ćuković nam na diskretan način dočarava rastrzanosti današnjega čovjeka. Njegovi prozni fragmenti sasvim opravdano su svedeni na najmanju moguću mjeru. Međutim, kod njega svedenost ne znači nedorečenost. Tajna je u vještom pozicioniranju naratorske svijesti. Ćukovićevog naratora (ili više njih) doživljavam kao čovjeka u…
