Poezija: Ivicom pejzaža sna

Trenuci uzdizanja dok šetah ivicom sna,čas ispunjen večnošću u zaštićenom krugu,čari pseudo igre – bat stopala na sprudu,sred pomodne seanse daleko od vulkana. Sjaj izgubljenih dana kad izneverih sebeplesom mahnitog tela, zatrovani rukopis,sonet za setni tango, jeza kad dotaknem pliš,ukus starih stihova koji pominju tebe. Obličja u sfumatu grozničavih celova,krhotine slaveći proroci čudnih moći,izvitopereni čin – ritual drevnog zova. Pred zvezdanim dvorištem prokletstvo Posejdona,most naših susretanja pod crnim krilom noći –zaboravom obmotan u pejzažu iz tvog sna. Autor: Milan Drašković Foto: Pinterest (Salvador Dali „Upornost sećanja“)

Poezija: Reči

Večna istinaskrivena tek u slovu.Čvor što prkosi,reči što opsedaju,mit koji te progoni. U njenoj rucipokidana zavesa.Svet što se rađa,sve izgubljene rečiu senkama sećanja. Ne ignorišismeh statue na kiši.Zabeleži ih,reči prošlih vremena,kad stignu iznenada. Postoji pričau povesmi prošlosti.Skrovište tajni,različiti puteviza stih od sedam reči. Sve te replike,reči što retko kažeš,deo života.Idealna kulisa,slika što priču priča. Loši sati snapod maskom relikvije,gnezdo u srcu.Reči što kriju tajnupod dahom zaborava. U lažnom svetu,zarobljenici igre.Traži se izlazza tajni klub sanjarau lavirintu reči. Autor: Milan Drašković

Poezija: Dodir nostalgije

Gimpela se prisećaš drevnom proroku sličan. Manihejskim zamahom i Fatiminom rukom – jednog običnog dana osetiš se pesnikom. Tvoje lice sad traži mistični minezenger! Kabare prepun senki, najezda tih prikaza, nejasnih vizija zov dok mamuzaš Pegaza. Deveti dan košave dok kreiraš drugi svet. Uz magiju portala ponor tad se zatvori – kad noć pristupi zori, vreme kad se uspori. Otrgnutih ljubavi tad se obruše snovi, kip srušen u dnu vrta, odrazi sa vitraža, ožiljaka izložba mesečevog pejzaža. Njenog lika hologram, u dvorištu jorgovan, hijeroglif na nebu, svi galebi u tebi,…

Poezija: Valeri zelenog

Tain  u torbi, grozdovi  u tanjiru, svitac  u noći. Studija  u zelenom, kockice   kad se slože. Hram  sred planine, kip  sa zlatnim   jezikom. Zelene  senke, zeleno  kao smaragd, isklesano  u žadu. Stih   skriven  u snu, Orfej   sred ogledala. Kroz   zeleni sneg samo   srce zna  svoj put, kad  zbog nje  svet opusti. Olovni  vojnik u  svetu  iza zida. Zeleni  prsti. Posvuda  barikade. Totem   koji opstaje. Drevni  napevi, tamne  zelene šume. Kaleidoskop. Zvezde  iznad krovova, leptir  ispred svetiljke. Hlad   sred zelenog, vetar  skriven  u…

Poezija: Tajna sred sna

Plamena ptica. ona  koja se  vraća dok  srce čezne u  senci  prošlog  leta, u  zagrljaju  snova. Neobjašnjiva tajna  njenog imena što  dugo traje  – produžetak  legende, ivicom  zaborava. U  zlatnoj  magli, okružen  iluzijom, ideš  ka dvoru  – tragom  njenog imena na  aukciji  snova. Ništa  izvan tog  – plava  blistava  traka, dodir  daljina. Klub  neudatih  žena, boja  njenih  očiju. Autor :   Milan Drašković Foto-izvor: Pinterest