Lirski zapis: Zaklopatica

Žerave žarkih zraka zvjezdana, žare zgarište dana žarom klonuća. Zaklopatica biser uškoljci škoja skrita onkraj ogrnuta razrijeđenim granjem nebitka. Glazbalima obzorja gudegladi galeba. Na probranome smaragdu Jadrana, rep laste Lastova, palacaji gmaza svjetlucaveognjen-zmije pješčana spruda, uranja u beskraj vodene plaveti, za sobom u naletu valova neporavnava trag u vali razvaline. Neboderinama se ćute neutažene sreće. Potamnuće čempresa s one strane ruba dana.Povratak noći.  Zaklopatica, otok Lastovo. Foto: Pinterest Autor: Nikola Šimić Tonin

Svet se menja, neminovno, daleko doseže – nije sporno

Praviti paralelu između muzičkih festivala, zajedničkih izložbi i promocija zbirki knjiga logično je. Staviti u isti kontekst stvaralaštvo različitosti i nenametljivo otkrivati nova lica u pojedinim delatnostima ne samo da je privlačno već je i korisno. Na jednom mestu možete uporediti, uživati, sagledati svu raznovrsnost umeća i izvedbe. Pošto umetničko stvaranje nije ništa egzaktno, i ono što drugi vrednuju manje, vi možete vise, ili čak najviše, izazov je koji se ne propušta. Starost aktera je nebitna. Svakome je na volju da ustanovi šta želi, čak o tome i polemiše zastupajući…

Vatra za snove

Ne, to nikada nisu bili obični snovi. Kada nestanete između dve stolice okupani notama. To nisu obični snovi. Zvukovi se rasprostiru od napregnutosti svih čula do zadržavanja daha i podižu daleko, daleko do tavanice, tamo negde postaju oblik. Emocija. Pod dirigentskom palicom sakriva se jedan od oblika i igra se siluetom maestralnog pokreta. Nestaje pod elegantnom cipelom violinistkinje, postaje u čipkastom naboru uzdaha, otkriva se iza drvenih vrata, unutra, daleko unutra, u srcu. Vrata se zalupe i ponovo otvore i između dvaju koraka ugleda se poraslo sećanje, ugleda se veliko…