Oznaka: Autor: Jasminka Janeš

Proza: Strava u noći

Administrator

Oko mene je potpuna tama. Krećem se polako pipajući oko sebe. Iza leđa , dahtanje i režanje. Vučem se, iako bih htjela trčati. Mrak je gotovo opipljiv koliko je gust. Okrenem se prema prozoru u nadi… Odjednom režanje prestane. Muk i crnilo. Osjetim dodir po nozi, poskočim. -Obi, magare jedno, hoćeš da slomim vrat tebi i sebi ako padnem? Glupi pas, boji se mraka. Ni mene tama ne čini sretnom ali jedno od nas dvoje mora funkcionirati. Gdje je dovraga upaljač, uzaludno se pokušavam sjetiti. U kuhinji ili u sobi?…

Proza: Tko još vjeruje statistici?

Administrator

Statistika je matematička disciplina koja proučava načine sakupljanja, sažimanja i prikazivanja zaključaka iz nekih podataka. Statistika kaže da muževi umiru prvi.  Tko je ona da osporava statistiku. Iz prikupljenih i sažetih podataka, dvadesetpetogodišnjeg bračnog iskustva, bila je spremna potvrditi da je potrajao neobično dugo. Muž, ne brak. Kad su se vjenčali bio je sasvim pristojan  primjerak. Visok, vitak i s kosom. I tako jedno desetak godina. Kosa je otišla prva. Škemba se pojavila, valjda kao izraz depresije zbog izgubljene kose. – Stara moja, što ćemo danas za ručak? Mrzi kad…

Proza: Psiho cucak i mačka iz pakla

Administrator

Šetamo tako neku večer Obi i ja, laganini po kvartu. Obi je sedžuk, ne suđuk , to je hercegovačka kobasica. Eto spomenula sam je i već slinim po tipkovnici, čudo kako je fina. Dakle, sedžuk iliti  seoski džukac. Našla sam ga u blizini Bjelovara na benzinskoj postaji. Nikad, ali baš nikad ne otvaraj vrata od auta ako imaš sendvič u ruci. Nanjušio ga je valjda još dok sam ga kupovala u Bjelovaru. Tako ja otvorim vrata, a on sjedi, gleda u sendvič i maše repićem. Ode sendvič. Taj sendvič me…

Proza: Jugoistočno od tuge

Administrator

Danas se udaje. Osmijeh s kojim se probudila svjedočio je da se danas udaje za Josipa. Iako se probudila rano, kućom je već vladala užurbanost. Čula je majku kako prigovara ocu što još nije izveo konje. Dok se umivala, pomisli kako to da još nema Borke. Njih dvije su bile najbolje prijateljice od kad znaju za sebe. I opet je probode žalost, što joj ona ne može biti kuma. – A što ćeš dijete, druga vjera je druga vjera. Majka će, kad joj se požalila. – Pa zašto majko, Bog…

Proza: Poslije svitanja

Administrator

Jutarnje sunce me probudilo na nepoznatom mjestu. Nakon doručka koji me dočekao na starinskom, metalnom klimavom stoliću na terasi, mirisna kava je bila ugodan dodatak početku dana i šetnji. Intuicija mi je govorila da se nalazim na otoku. Ali, kojem? U ovo vrijeme ribari bi se vraćali iz ribolova, ali na molu nije bilo nikoga. Nije bilo ni ljudi ni čamaca… Spustila sam pogled na stopala i osmjehnula se. Crvene tenisice sa žutim vezicama uvijek nekako završe na mojim nogama. Što će biti kad se potrgaju? Da kupim još jedan isti par,…

Love Story na ličkoj magistrali

Administrator

Život je putovanje, kad stigneš na cilj znači da si manje-više umro, uglavnom više. Pitam ja tebe što je onda bitnije, putovanje ili dolazak na cilj? Ovo je priča o putovanju i jednoj tužnoj, neuzvraćenoj ljubavi između ličke policije i turista. Seoba Čeha, Nijemaca i Hrvata na obalu Jadranskog mora Ako tu i tamo baciš pogled na televizor, svake godine vidiš isto. Nepregledne kolone prema moru. Samo papci se voze autoputom. Ja nisam papak. Ti lijepo potovariš u auto, u mom slučaju, Obija, Anu i prtljagu, a u prtljažnik knjige.…

Proza: In memoriam – Priča s happy end-om

Administrator

Ležao je na pločniku širom otvorenih očiju, ne shvaćajući baš ništa. Pored njega je klečala nepoznata žena i plakala. Bila je to baš feš ženica, od onakvih kakve su mu se uvijek sviđale, ali eto nikad nije uspio pronaći jednu takvu da s njom provede život, a htio je. Valjda mu je bilo suđeno da život provede kao samac sa zlatnim ribicama . Volio je govoriti kolegama s posla da mu je hobi akvaristika. Istina je bila da je imao dvije zlatne ribice u onoj zgodnoj okrugloj posudi u kojoj…

Svaštara

Administrator

Ti naravno možda i ne znaš točno što je  svaštara. To ti je tekica uz koju sam odrasla. U nju je moja generacija upisivala roditeljske sastanke, zadaće,slobodne aktivnosti. U njoj si mogao naći i ime dečka/cure u koju si bio zaljubljen tog trenutka, pa Dinamo, Hajduk, Zvezda i druge bitne stvari. Imena su se ispisivala velikim, debelim, cifrastim slovima, koje si onda popunio bojom. Bili smo preteče grafitera.Ovo što slijedi je primjer svaštare u izvornom obliku. Grafiti i njihovi tvorci Nama naravno nije padalo na pamet šarati po zidovima, ulazima,…

Ne okreći drugi obraz

Administrator

Ne razumijem žene. Pa i ti si žena, reći ćeš. Jesam, ali to nije univerzalni  recept za međusobno razumijevanje. Dok razmišljam o ovom tekstu i pokušavam napisati nešto suvislo, stalno mi je na pameti kako moram biti suosjećajna, tolerantna, pristojna i puna razumijevanja. A najradije ne bih ništa od toga. Da bi shvatili o čemu trabunjam ispričat ću vam kratku priču o djevojci koja je imala zvijezde u očima. Upoznali su se na fakultetu i vrlo brzo postali jedno drugom središte svemira. To je bila bajkovita ljubav dvoje uistinu prelijepih…

Da sam, da sam, da sam geeej

Administrator

(Ili koliko sam ja promašeni borac za ljudska prava i još promašenija botaničarka) Voljela bih da me prati glas borca za ljudska prava, zaista bih voljela, ali… Da sam kojim slučajem živjela i bila relevantan čimbenik za vrijeme turskih osvajanja, vjerojatno bih zaboravila da sam krenula dizati ustanak i otišla brati ljubičice ili degenije. Da je po meni još bi bili pod turcima, što i nije takva tragedija kad se sjetim Buraka Özçivita. Svi bitni događaji kojima sam prisustvovala bili su ili slučajnost ili sam zalutala ili krenula na jedan,…

Proza: Zvijezde padalice

Administrator

Semi Idrizi je bio bog. Odlučivao je o životu i smrti, o tome tko će propasti, tko se uzdići, tko će disati, a tko prestati. Vrlo rano je naučio da je strah jedino oruđe koje mu treba. I strahom je vladao već 20 godina. Svi su ga se bojali, uključujući i policiju. Službeno je imao građevinsku firmu. Manje službeno bavio se uvozom i distribucijom snova,te zaštitom ljudi, objekata i poduzeća. Od koga ih je štitio? To je već druga priča. Uvijek je bio okružen svojim ljudima. Nije mogao znati kad…