Putopis iz Holandije: „Ideš se napušavat, ha?“

Ovim riječima je započeo  konverzaciju moj braco kad sam mu rekla da idem u Amsterdam. Drugi komentar je bio Tinin. Idemo po keksiće, jel da? Pa eto, ni od napušavanja ni od keksića ništa. Beba i ja smo se odlično zabavile i bez dodatnih stimulansa. Ima nešto mazohistično u osnovi mog bića. Kako drugačije objasniti da sam ponovo pošla busom kroz pola Europe u tjedan dana. Svi vi koji ste već čitali moje putopise znate što mislim o ustajanju u 4 ujutro pa vas neću ponovo zamarati opservacijom na temu…

Putopis: Toscana je tu, odmah iza zavoja

Što sam starija, imam više fobija. Sve su one manje-više pod kontrolom, ali… Idemo u Toscanu, jeee, napokon! Stiže mail dva dana prije puta. Sjedalo 43-44, gornji kat. GORNJI KAT!!! Telefon u ruku. -Halo, nisam znala da idemo double-deckerom, imate li možda još dva slobodna mjesta dolje? – Na žalost, već sam svima poslao obavijest, možda da se zamijenite na licu mjesta? To mi stvarno nije palo na pamet… Da pojasnim, malo mi je mukica kad se vozim gore, a što dalje putujem, sve je gore. Rana zora, autobusni kolodvor,…

Putopis: Izgubljene u Beču

*Tekst je originalno objavljen na portalu „Ziher.hr“: http://www.ziher.hr/putopis-izgubljene-u-becu/ . Što je s tih pet sati ujutro, pa majku mu, zar ne može šest ili sedam? Kako da uživaš u ičemu kad ti svaka crkva koju ideš pogledati služi kao mjesto gdje ćeš sjesti i dremnuti? Evo nas na autobusnom kolodvoru i opet ista priča. Svi čavrljaju, smiju se, dovikuju. Protuprirodno je ustajati u četiri i još biti veseo. Dovučemo se do autobusa, s prikladnim izrazom lica, popularno zvanim ODBIJ. Kaže, jutarnji tip. Pa’ko je normalan jutarnji tip? Krvi bi mu se napila…