Poezija: Trenutak

Trenutak po trenutak I još jedan trenutak Život Pamtiš li osmehe Ljubavi na prvi pogled Dok prelaziš ulicu Pamtiš li prvu pticu Dana kada si kupio dvogled Primetiš li kesten kad  padne Tačno ispred tvojih nogu A ono cveće ispred marketa I ispred devojčicu bosu? Verovatno ne Imaš još samo trenutak Da uhvatiš taj autobus Jer sastanak počinje Svakog trenutka   Autor: Dajana Ristić Foto-izvor: „Zaleđen trenutak u vremenu“ Wikipedia

Proza: Baštensko cveće

– Da li je Ljilja kod kuće? Ljubica na telefonu – pristojno se obratim ženi koja se javila na telefon, a nije moja prijateljica. – Ne, nije. Branka ovde. Pa kako ste Vi Ljubice? – još ljubaznije će gospođa. Setim se da je u stanu moje prijateljice, privremeno, starija gospođa koju sam jednom prilikom upoznala, a čije ime nisam zapamtila. Očigledno, ona moje jeste. – Dobro sam, hvala. Kako ste Vi? – nastavim razgovor. – Dosta čitam, slušam radio, gledam televiziju… Često mi svrati unuk sa devojkom. Volim kada dođu…