Poezija: Krik iz Ćele-kule

Neće glave iz mene da odu što padoše za srpsku slobodu! Čvrsto stojim, držim ih u strahu – krst nada mnom, Turci me građahu! – „Šta učini, vojvodo Stevane, što nas pobi, svoje Resavljane? Dvesta leta glava mi u kuli, pravo gleda, neprestano truli. Da me dušman u boju ubio, s takvom bih se smrću pomirio, al’ da padnem od vojvode svoga! Šta učini, za Boga miloga!“ – „Koj’ se ratnik zapitao slavni zašto pade, u grob ode tavni? U smrt da vas ja nisam poveo, roblje biste tog trena…